Marky Ramone: Ostat cu Ramone do kraja

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

- Jedva cekam da opet sviram u Hrvatskoj. Uvijek sam volio nastupati u zagrebackom Boogaloou tako da sam znatiželjan posjetiti druge gradove, kaže nam Marky Ramone, koji ce se u srijedu pojaviti u klubu Uljanik sa svojim bendom Blitzkrieg.

Bit ce to drugi Ramoneov nastup u Puli, nakon onog iz 1998. kada je svirao s grupom Intruders.

Pravim imenom Marc Steven Bell, postao je poznat i prije no što se prikljucio slavnim Ramonesima 1978., ali upravo je ova grupa, s kojom je snimio vecinu albuma, obilježila njegovu karijeru te cemo u Puli cuti i njihove pjesme. Kaže da trenutno nije ukljucen ni u što drugo, ali voli sve vrste glazbe - jazz, blues, rock i, naravno, punk.

Kada se osvrnete na svoj život, na što ste najponosniji?

- Ponosan sam na sve što sam napravio, i to ne samo s Ramonesima, nego i s grupom Dust, mojim prvim bendom, kada sam imao 17 godina, a bili su jedan od prvih metal bendova u Americi, ali isto tako sam ponosan i na album "Blank generation" koji sam snimio s Richardom Hellom. Naravno da sam ponosan i na Ramonese, sve te Grammyje, Kucu slavnih, MTV nagrade…

Kako objašnjavate veliki utjecaj koji su Ramonesi imali na rock scenu?

- Teško je reci, ali mislim da je to zbog toga što smo bili iskreni i originalni, a ne korporacijski bend koji bi imao veliku podršku medija. Sve što smo napravili ucinili smo zbog nas samih i koncerata i to je ono što vas ucini jedinstvenim.

Koliko je bilo zahtjevno svirati pjesme Ramonesa kada ste bili s njima, je li bilo teško pratiti taj tempo?

- Kada sam im se pridružio, 1978., nije bilo lako, ali s vremenom se naviknete i na kraju je bilo lako, no morao sam puno vježbati kako bih izdržao 80 minuta svirke bez prestanka, u kožnoj jakni…

Je li vas strah da cete jednog dana vi, i glazbenici poput vas, biti zamijenjeni ritam mašinama i synthesizerima?

- Nije, klinci vole izvorne stvari, vole vidjeti da iza svega stoje ljudi. Ne kažem da je elektronika loša, ali ono što rock cini rockom jest to što je ljudski.

Prodajete li vaš umak za paštu na koncertima? I kako ste uopce došli na ideju da ga napravite?

- Ne, ne prodajem ga na koncertima jer mi nije dozvoljeno da putujem po Europi s tim. Moj djed je bio glavni kuhar u restoranu Copacabana, a ja sam se obicavao muvati po kuhinji, ali volio sam i kuhati pa sam jednog dana odlucio napraviti taj umak, a zarada od njegove prodaje ide u dobrotvorne svrhe za pomoc oboljelima od autizma.

Je li vam itko rekao da se ošišate, uozbiljite i odrastete?

- Ne, Ramone je Ramone do kraja. To je kao da mi netko kaže da prestanem nositi kožnu jaknu ili da više ne nosim jeans. (Razgovarao Mladen RADIC)

CIJELI INTERVJU PROCITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD PETKA.


Podijeli: Facebook Twiter