Mario Korlević u Istru iz Švedske stigao biciklom

Doček za Marija Korlevića, sina Roberta i nevjestu Mariju (Marina DAMJAN)
Doček za Marija Korlevića, sina Roberta i nevjestu Mariju (Marina DAMJAN)

Jedan je otac sa svojim sinom iz Švedske otišao u rodnu Italiju na biciklu. Kad sam to vidio u novinama, odmah mi se upalila iskra i poželio sam isto, rekao je Mario Korlević, koji živi u Švedskoj. Korlević je uspio inspirirati druge: u 65. godini života na biciklu, s više od 60 kilograma opreme, zaputio se prema Hrvatskoj sa sinom Robertom i nevjestom Mariom.

Susreli smo ga na prisnom obiteljskom dočeku koji je u Korlevićima organizirala njegova supruga Lilijana ukrasivši sve stolove u dvorištu i table na cesti žuto-plavim motivima Švedske, dok su gosti bili susjedi i dvije obitelji Korlević i Prodan te načelnik Višnjana Angelo Mattich i novinari.

- Ovo mi je najljepša dionica puta, rekao je Mario iznenađen dočekom iako je pomalo slutio što se zbiva jer se svakog dana čuo sa suprugom, koja je u mislima pratila svaki kilometar.

- Bilo je teško i grdo, ovo je prvi put da smo razdvojeni više od dva tjedna u 45 godina braka, rekla je Lilijana zadovoljna što je sve dobro prošlo.

Oboje su iz Hrvatske, no život ih je odnio u Švedsku, gdje su podigli vlastitu tvrtku u mjestu Landskrona nedaleko od Malmoa i gdje im je odrastao sin Robert. Na ljetne odmore putovali bi autom ili avionom, a na posao, kao i brojni Šveđani, pješice ili biciklom.

- Nismo imali hobija jer smo imali delo, kažu, pa je pothvat Marija Korlevića izazvao još veće čuđenje, a zainteresirali su i švedske medije.

- Putovali smo svaki dan od 8.30 do 21 sat, a spavali smo u obiteljskim pansionima, saznali smo od Roberta, uspješnog maratonca koji je trčao po svim svjetskim metropolama, a na biciklima je nosio najviše tereta. Bili su tu i šatori te kuhalo za kavu, no gotovo da im nisu trebali jer su na putu upoznali divne ljude, posebice u istočnoj Njemačkoj. Sreća ih je pratila cijelim putem, kao i umor koji su smanjivali obiljem hrane, a najviše voćem i povrćem zbog čega Mario nije gubio pola kile dnevno kao što je očekivao.

- Nije to fizički toliko naporno, ali je mentalno zahtjevno. Morate se odlučiti na taj put i jednostavno krenuti. A najljepše u svemu je kad to učiniš sa svojim ocem, zaključio je Robert, dok Mario svima preporučuje da se voze biciklom, "ako ne do Švedske, onda barem do dela". (Zapisala i snimila Marina DAMJAN)


Podijeli: Facebook Twiter