Kako to izgleda proći biciklom zapadnu Europu, kakve se sve loše, ali i dobre stvari mogu doživjeti te zašto treba slijediti svoje snove ispričao je sinoć u galeriji Cvajner Hrvoje Jurić govoreći o svojoj knjizi "Marijanov put".
- Cilj je da pokažem kako netko može ispuniti san i živjeti od onog što voli. Mi smo sami sebi prepreke, objasnio je Jurić Majdi Praiz, predsjednici istarskog ogranka Hrvatskog kluba putnika koji je prezentaciju organizirao.
Jurić je nadahnuto pričao o svojim putovanjima i spisateljskom radu, iako je na ovom prvom nailazio na prepreke. Jedna od njih bila je kada je, nakon spuštanja s Alpa, shvatio da je sponzor prekinuo suradnju, nakon čega ga je udario automobil da bi potom završio u Nici s dva eura u džepu. Smještaj mu je pružio jedan ljubazni, živopisni gospodin do kojeg je došao preko sustava Couchsurfing. Taj dobro situirani gospodin je volio nudizam, ali i dečke od 20 do 30 godina, što se mladom hrvatskom putniku nije dopalo.
No, Jurić je nastavio putovanje, a ono što mu se dogodilo uobličio je u knjizi "Marijanov put", zbirci kratkih priča za koju je Praiz rekla da izlazi iz okvira klasičnog putopisa. Jurić je sinoć sam priznao da je zazirao od toga da napravi klasičan putopis. Glavni lik je Marijan Ortinski, koji je dugo živio u Jurićevoj glavi, no događaji opisani u pričama su istiniti.
Jurić je rodom iz okolice Đakova, a zadnjih sedam godina živi u Osijeku. Jednom je sjeo na bicikl i za pet dana bio u Puli. Na tom putu nešto mu je "kliknulo" i shvatio je da ne može živjeti kako mu drugi govore. Dok je bio u Karlovcu došao je na ideju za put biciklom po Europi i potom ga ostvario, propedaliravši kroz 11 država. Putovao je tri mjeseca, sa sedam tisuća kuna, više gladan nego sit, ali je zato upoznao i puno dobrih ljudi koji su mu pomogli. Prvo Jurićevo putovanje imalo je i humanitarnu notu - bilo je posvećeno udruzi za osobe s posebnim potrebama Duga.
Na drugo veliko putovanje biciklom kreće već za 20-ak dana, cilj mu je Nordkapp na sjeveru Finske, a kreće opet preko Alpa. Na tom putovanju želi sakupiti novac za udrugu Donna, koja se bori protiv raka dojke.
Za ovakva putovanja potrebni su mjeseci priprema, no Jurić priznaje da je nekako bolje kada se ide u neizvjesnost, bez puno planiranja, jer se osoba bolje pripremi. Ako netko želi, može mu se pridružiti, s tim da je za prvu dionicu već našao suputnika.
Knjigu je objavio u vlastitoj nakladi od 500 primjeraka, a može se nabaviti na internetu. Tko napiše najbolju kritiku dobit će bicikl kojim je Jurić krenuo na prvo putovanje. (piše i snimio M. RADIĆ)