Kultni film »Maratonci trče počasni krug« Slobodana Šijana po predlošku Dušana Kovačevića dobio je preksinoć svoju hrvatsku kazališnu inačicu premijerom istoimene predstave u režiji beogradske redateljice Ive Milošević u zagrebačkom Satiričkom kazalištu »Kerempuh«. Komad prisutan u kolektivnoj svijesti publike ponajprije po slavnom filmskom predlošku iz 1982. crna je komedija u čijem je središtu poruka o uzaludnosti individualne pobune u svijetu okamenjenih odnosa patrijahalnog modela paranoidnog jednoumlja.
Iva Milošević je dramu, izvorno smještenu u 1972. godinu, u vrijeme kada je i pisana, vremenski postavila u Beograd današnjice, u čiji se suvremeni trenutak dobro uklapa Kovačevićeva kritika svijeta u kojemu vlada plemensko, patrijahalno društvo glumljene demokracije i ispunjavanja formi bez obzira na sadržaj. Priča je poznata, a u njezinom je središtu obitelj Topalović, koju čine sami muški članovi – 126-godišnji Maksimilijan (Vilim Matula); Aksentije, 102 (Elizabeta Kukić); Milutin, 79 (Nikša Butijer); Laki, 44 (Hrvoje Kečkeš) i Mirko, 24 (Luka Petrušić), te najstariji Pantelija, koji se ne pojavljuje, ali je njegova smrt jedna od okosnica komada.
Pogrebnici, vlasnici obiteljskog biznisa uglavnom se bave preprodajom ponovno iskopanih ljesova. U tome im pomaže Bili Piton (Filip Detelić), koji ljesove iskapa i dostavlja. Na jednoj razini komad se bavi pitanjem morala u svijetu koji dopušta da takva obitelj, kojoj je borba za moć, novac i seksualnu dominaciju jedina motivacija, bude jedan od stupova društva; uz kritiku činjenice da tim društvom vladaju stari, onemoćali foteljaši, okamenjeni na svojim pozicijama.
Na drugoj razini, u najmlađem članu obitelji Mirku, koji se nastoji distancirati od takve obitelji, da bi na kraju upravo on postao njezin novi predvodnik, to je i priča o nemoći pojedinca nasuprot totalitarizmu jednoumnog sustava, i o uzaludnosti njegove borbe.
U ženama je Kovačević pronašao idealnu metaforu za »opasnost izvana« koju po svaku cijenu treba iskorijeniti, otkloniti, neutralizirati. U komadu ih se spominje, a samo su dvije i fizički prisutne – Kristina (Maja Posavec), koja se pokazuje kao bezvoljna marioneta koja služi kao projektivno platno za tuđe emocije, te Olja (Mia Anočić-Valentić), sluškinja kod Topalovićevih, koja upija seksualnu neiživljenost muških aktera i kroz koju na kraju eksplodira rađanje Mirkovog zla.
Glume još Tarik Filipović, koji utjelovljuje Đenku Đavola, i Ivan Đuričić (pregaženi čovjek). Scena »Kerempuha« je posve ogoljela – parket, teške satenske zavjese i jedan raskošni luster, što stvara iluziju bezsadržajnog građanskog salona – a djelo je Gorčina Stojanovića, koji je i oblikovatelj svjetla. Tekst je na hrvatski prevela Dora Delbianco, koja potpisuje i dramaturgiju. (Hina)