Kakav bi to Casanovafest bio kad u središtu pozornosti ne bi bila jedna žena? A ta žena je bila i ljubavnica i supruga, ona je majka i baka, ona je kazališna kritičarka i dramaturginja, redateljica i spisteljica. Ona je – Mani Gotovac. Sve oko nje je teatar, jer stvarni život, baš kao i dobra kazališna prestava, ne postoje ako nema strasti, ljubavi, erosa, žudnje, čežnje i istine.
Ono o čemu Mani progovara u svom romanu "Fališ mi" i predstavi "Pričaj mi o Gorkome", koja je slijedila nakon knjige, Mani je ispričala i u jednosatnom razgovoru s Ivicom Prtenjačom. A tema je bila ljubav koja je za Mani najveća sila koja nam se može dogoditi i jedino po čemu se razlikujemo od ostalih živih bića. Ne možemo je kontrolirati, ne možemo joj se oduprijeti i ne možemo bez nje živjeti. A na provokativno pitanje je li ljubav prekrasna, Mani odgovara:
"Ljubav donosi ljubomoru, ljubav donosi sumnju, ljubav donosi mržnju, pa čak i želju za ubojstvom. Ali tako dugo dok ste ljubomorni, dok sumjate, to znači da i volite, a ljubav je stvaralačka, ona je najmoćniji pokretač svih ljudskih nastojanja. Nažalost, premalo je ima i, kao što kaže Badiou, ona je danas ugrožena. Zato ju trebamo pažljivo čuvati."
Ovom je porukom Mani pozvala publiku Casanovafesta na nastavak druženja uz predstavu "Pričaj mi o Gorkome". Hana Hegedušić, Judita Franković i Robert Plemić, koji su još jednom pred vrsarskom publikom utjelovili mladu i zrelu Mani i njezinu životnu ljubav Gorkog, nisu igrali predstavu. Oni su igrali život jer su u zadani tekst utkali glasanje galeba s obližnjeg krova, sirenu ribarskog broda koji je u sumrak napuštao vrsarsku luku, glazbu koja je dopirala negdje daleko s vrsarske rive. Pa čak i publiku s kojom su komunicirali uvlačeći je u radnju kao sporedne likove. (GI)