Gost poput Igora Mandica ne dolazi svaki dan. Znaju to i Porecani pa su ga u petak navecer u velikom broju docekali u gradskoj knjižnici, kamo je, nakon Zagreba i Beograda, došao predstaviti svoju novu autobiografsku knjigu "U zadnji cas", izdanu u Profilovoj nakladi pocetkom godine. Rijec je o nastavku hvaljenog hita "Sebi pod kožu" iz 2006., bespoštedne osobne ispovijesti jednog od najoštrijih pera ovih prostora, u kojem se intimni zapisi ispreplicu s kulturno-politickim, društvenim i polemicko-dokumentaristickim.
- Ajme, što mi je sve ovo tribalo… Izrekao sam niz šporkarija na racun sebe i svoje žene, da me je sramota!, rekao je, te dodao da podnaslov "Autobiografski reality show" predstavlja ironiju na racun medija i današnjice. "Vjerujem da svaki pametan citatelj vidi tu ironiju. Rugam se i sebi i vlastitom pismu i stvarnosti u kojoj živimo", kazao je ovaj polemicki intelektualac, esejist, kriticar i autor nekoliko desetaka knjiga.
Ponovio je i ono što je pred tri godine u Porecu izrekao o pisanju prve knjige o sebi: da život nema stila te da, pišuci u oskudnim okvirima autobiografskog žanra, autor mora izbaciti dosadne stranice vlastitog života, a uvrstiti samo ono što je vrijedno pažnje. No, u Mandicevom životu i radu zanimljivih poglavlja ocito ima napretek pa ne cudi da ga prijatelji i kolege poput Velimira Viskovica nagovaraju neka se ne zaustavlja na dvije knjige. I na upit iz publike odgovorio je da nije iskljucena mogucnost da ovaj najopsežniji autobiografski pothvat u domacoj književnosti (možda i šire), koji vec sada ima ukupno 800 stranica, u dogledno vrijeme postane trilogija.
- Štofa ima, ali nekako mi teško to ide…, povjerio je. "Žene nas hoce sve uškopiti, to je teza moje knjige! Ideal žena je svijet bez muda i spermija, a ideja svake žene je da muža pretvori u krpu, u kucno pomagalo. Muškarcima nema izlaza", proglasio je Mandic kroz smijeh. Dotakao se, medutim, i ozbiljnijih tema.
- Najpozitivniji dio našeg društva, nacije, ili kako se vec želimo nazivati, ima žarku želju za mnogim oblicima kulturnog življenja: koncertima, izložbama, kazališnim i filmskim premijerama, i da, hvala na pitanju, promocijama knjiga. Oni nisu Hrvati, vec hrvatski gradani koji dobro misle o svom vremenu, smatra ovaj autor i domece da kultura seže mnogo dalje od izložbi i promocija.
Kultura obuhvaca i nacin na koji covjek može estetski percipirati okolinu te je kadar diviti se, primjerice, umijecu gradnje autoputa. Prema sportu i sportsko-medijskom teroru Mandic je nemilosrdan; priznaje samo atletiku, dok igre s loptom "spadaju u djecju razbibrigu, najnižu vrstu humanoidnog izražavanja u prostoru" te nisu dostojne pažnje covjeka starijeg od 18 godina. "Još je pitekantrop gurao nekakvu lopticu u rupu! To je kasnije postalo golf!". Kada bi postao hrvatski diktator, zabranio bi nogomet i nternet, a u njegovom se poretku ni splitski gradonacelnik Željko Kerum ne bi dobro proveo.
- Zajedno smo došli kao slavenska plemena, zajedno cemo u Europsku uniju i zajedno cemo otici, u svemir, lansirani unedgled!, rekao je na pitanje je li u emisiji "Nedjeljom u dva" doista rekao da Hrvati i Srbi trebaju živjeti u istoj zemlji. "Tja, pojavio sam se na televiziji i odmah su se us**li i lijevi i desni!". Dojmljiv je bio i ekspoze o opcem stanju duha.
- Volim depresiju, ona je svjetska bolest i dobro mi je legla. Proci ce kao i gripa: da li za 7, 17 ili 70 godina… Depresija ima pozitivne efekte u stvaranju, filozofiji i književnosti. Bolja je nego optimizam, ima više poticaja, iz nje dolazi ekspresija…ali nemoj zajebavati sada!, naglo je rekao moderatoru. Što reci o Mandicevoj odlicnoj interakciji s publikom, na lapidarne dosjetke i duhovitost, bljeskove erudicije pri gotovo svakoj opasci?
- Nisam htio da me vole, volio sam da me mrze i u tome sam uspio, rekao je, iako to nije potpuna istina. Mandica ljudi itekako vole, ispracaju ga burnim pljeskom i kupuju njegove knjige. Nade ipak ima, i za kulturu i za bespoštednu kriticku rijec koju citalacka publika itekako želi i treba.