U sklopu radionica na Pustolovnom ljetu s Monte Librićem u knjižnici Dječjeg doma gostovao je mladi pulsko-riječki pisac i novinar Novog lista Davor Mandić.
U sat vremena razgovora Mandić je uz pomoć Iris Mošnja malim znatiželjnicima predstavio svoju knjigu naslovljenu „Valjalo bi me zamisliti sretnim“ objavljenu prije dvije godine. „Valjalo bi me zamisliti sretnim“ je njegova druga knjiga, prva je bila zbirka poezije Most, a trenutno piše roman.
- Kad počnete pisati tekst vam oživi, vodi vas nekamo svojom logikom i dođe do određene raskrsnice, pokušao je Mandić približiti svoj kreativni proces. Kazao je kako nije išao u neku posebnu školu za pisce nego je jednostavno kada je bio godina kao i njegova jučerašnja publika počeo izmišljati priče. Prvu priču napisao je kada je bio u 4. razredu osnovne škole, no prošlo je puno vremena prije nego što se odvažio objaviti knjigu.
- Puno sam čitao kao mali, ali malo mi je bilo dosadno ono što su mi davali za čitanje u školi, priznao je Mandić koji je otkrio da mu je tada najdraže štivo bio serijal knjiga o Tarzanu.
Razliku između novinarstva i pisanja objasnio je kazavši da „kada želi biti pisac, ubije novinara, a kada želi biti novinar, ubije pisca“. Objasnio je svojim mladim slušateljima i slušateljicama koji bi povremeno postavili i pokoje pitanje da nijedan pisac u Hrvatskoj ne živi od pisanja nego da svi rade još nešto drugo.
Na pitanje što je želio biti kada je bio mali, neočekivano je odgovorio – smetlar. Naime, kako kaže, dok je bio u vrtiću bio mu je fascinantan taj kamion koji bi u pet sati ujutro osvijetlio cijelu ulicu, mislio je da ti ljudi u tim kamionima žive neki drugi život, da znaju neku tajnu koju on ne zna.
U razgovor bi se povremeno uključila i Slavica Ćurković, a mladi knjiški pustolovci na početku susreta izveli su predstavu o Rimljanima, Histrima i maskama. (M. Ra.)