Postojala je bojazan da nećemo opravdati reklamu kolege Damira Strugara koji je putem
službenog razglasa spomenuo da ''što se danas dogodi u svijetu, sutra osvane u Glasu Istre''. Kasniji termin finalne utakmice prijetio je probijanjem posljednjeg tiskarskog roka, ali onda su Lalić, Mošnja i K. Drndić na vrijeme ''poništili'' najboljeg strijelca turnira Emira Obuću i svoju momčad usmjerili prema tituli pobjednika ''El-Stil Savičenta Kupa''. Tako ostaje zapisano da se Maling nakon premijerna dva izdanja ponovno popeo na
pobjednički tron ispred kaštela u Savičenti, dok su se Sarajlije morali zadovoljiti drugim mjestom u svom prvom finalu.
Sarajevo se u završni meč plasiralo preko Crvene zvezde i to lakše od očekivanog, uvjerljivom pobjedom od čak 4:1, uz tri pogotka prve kopačke turnira - Emira Obuće. U drugom polufinalu uigrani (malo)nogometaši Malinga nisu imali respekta prema slavnom Hajduku - osvajači premijerna dva izdanja ovog turnira, koji su ove godine igrali u čast nedavno preminulom prijatelju Ivici Barišiću, u finale su umarširali rezultatom 3:1.
Polufinalni ogledi, dakle, nisu ponudili neizvjesnost, ali malo je tko mario, jer u četvrtfinalu je toga bilo - napretek!
Radman se poskliznuo
Već u prvom ogledu dana ždrijeb je spojio dva posljednja osvajača kojima se,
shodno tome, prognozirao nastup u završnom dvoboju za titulu pobjednika. Rijeka na Zvezdu, ''junak na junaka''.
Utakmica koja ispunila očekivanja, jer zaista se radilo o pravom okršaju i šteta što se odigrao tako rano, dok je publika još uvijek čekala da sunce na Žlinjom ''popusti''.
Pobjednika su odlučili udarci sa 9 metara, nakon što je u regularnom dijelu završilo 3:3. Prštalo je od šansi i golova - prvo je Rijeka povela, pa Zvezda okrenula, a
onda Damir Milinović vratio ''bijele'' u vodstvo. Nije bilo dovoljno. ''Finta'' kojom su namamili riječki ''živi zid'' je upalila i Zvezda je izborila raspucavanje u kojem golmani, za razliku od regularnog dijela kad su briljirali, nisu ništa obranili. Ali je Radman pokušao i zabiti, pa se poskliznuo i - promašio vrata.
Jedino se Sarajevo se nešto lakše probilo u polufinale, Emir Obuća ''izuo'' je i El-Stil, momčad direktora turnira Pere Plavšića. Iako je u organizacijskim inovacijama podsjećao na čuvenog čelnika ex-Yu nogometa Slavka Šajbera, Plavšić ovo kolo nije uspio ponoviti. Iako bi bilo dobro da jest, pa da još jednom pogledamo iduće dvije utakmice!
Tko cijepa, a tko pili
Obje su, naime, kao i ona prva četvrtfinalna, pružile mnoštvo uzbuđenja, preokreta, golova? Olimpija je dvaput vodila protiv Malinga, no momčad labinskih haklera (braće Drndić, Hoxhe i društva) dvaput se vraćala golovima Alena Lalića. Drugi je put Lalić poravnao u završnim sekundama i tako šokirao Ljubljančane kojima je noga zadrhtala prilikom raspucavanja. Uzalud je dosjetljivi spiker Darko Janeš priželjkivao polufinalni ogled Olimpije i Partizana, kako bi se konačno završila ona utakmica iz 1976. ''koja se
još uvijek igra''. Aludirajući na čuveni meč završnog kola sezone u kojem je Partizan osvojio naslov u tada improviziranoj sudačkoj nadoknadi.
A osvojio ga je nauštrb Hajduka, s kojim se jučer sučelio u četvrtfinalu i izgubio s ukupnih 4:3. Iako je Partizan triput vodio, Hajduk bi svaki put ekspresno izjednačio. Zbunjivalo je to i već spomenutog spikera koji je teško hvatao tko vodi, a tko poravnava. Ili kako je rekao - tko cijepa, a tko pili. Prepilio je u konačnici Nenad Pralija za prolaz Hajduka u završnicu. (Dameo RAMIĆ-KOVAČIĆ)