Je li logicno da vrijednost porecke sportske dvorane Žatika bude iskazana kao imovina gradskog poduzeca Parentium, koje je, doduše, kreditom financiralo gradnju, ali taj kredit u vidu zakupnine otplacuje zapravo gradski proracun? Tko iskazuje vrijednost kaštelirske sportske dvorane, stanova i kuca u Višnjanu - redom nekretnina financiranih iz opcinskih, odnosno gradskog proracuna? Jesu li te nekretnine zadužene zbog vlastite gradnje ili zbog nekih drugih investicija? Kako funkcionira poslovanje komunalnih trgovackih društava trebalo bi biti pitanje na koje odgovore traže vijecnici, bez obzira na to jesu li u oporbi ili upravljaju JLS-om.
Pokušali smo nasumce provjeriti kako stvari stoje na primjeru nekoliko trgovackih društava na Poreštini.
Vecina opcina i Grad Porec imaju svoja komunalna poduzeca, registrirana upravo za komunalne djelatnosti, a Porec i Višnjan imaju i tvrtke registrirane za gradnju, odnosno upravljanje. Gradsko poduzece za izgradnju grada Parentium d.o.o. dvoranu Žatiku iskazuje kao dugotrajnu imovinu od 17 milijuna eura. Dugorocni i kratkorocni krediti poduzeca prelaze za stotinjak tisuca eura vrijednost te imovine.
Podaci iz 2009. godine (poslovna 2010. još nije zakljucena) kažu da je tvrtka prihodovala 2,3 milijuna eura, a rashod joj je bio 2,9 milijuna eura, dok je prosjecna neto placa troje zaposlenih iznosila 1.302 eura. Prihodi, novostvorena vrijednost i broj zaposlenih bitno su narasli posljednjih nekoliko godina, ali poduzece nije ostvarivalo dobit. Dapace, gubici su iz godine u godinu sve veci.
Predsjednik nadzornog odbora ove tvrtke je porecki gradonacelnik Edi Štifanic, a ostali clanovi koji nadziru rad tvrtke mahom su gradonacelnikovi stranacki kolege ili pak clanovi HSU-a, stranke s kojom IDS koalira u Porecu. I u nadzoru poslovanja gradskog poduzeca Stan d.o.o. mahom su IDS-ovci, ali ova tvrtka "vrti" puno manje novca. Osnovna zadaca joj je upravljanje nekretninama, a povremeno gradi stanove po gradskom programu poticane stanogradnje. Imala je 2009. godine prihod od 69.000 eura, poslovala s 18.700 eura gubitka, a prosjecna neto placa cetvero zaposlenih iznosila je 959 eura. Prihodi ove tvrtke variraju, a gubitak se, kao i u Parentiumu, povecava.
Najvece nepoznanice - dva komunalna trgovacka društva Opcine Višnjan
Mala opcina Kaštelir-Labinci ima tvrtku Martinelu za gradnju i održavanje komunalne infrastrukture u kojoj su tri zaposlena s prosjecnom neto placom od 747 eura. Njen temeljni kapital je 15 milijuna kuna i u njega ulazi nova školska sportska dvorana. Ova tvrtka nema dugovanja, ali je 2009. godinu završila s tridesetak tisuca eura gubitka. Opcina je izgradila vrijednu infrastrukturu u poslovnoj zoni Labinci, ali nju nije prenijela na opcinsku tvrtku, nego cini dio od 11 milijuna kuna vrijednosti nekretnina iskazanih u popisu osnovnih sredstava Opcine Kaštelir-Labinci.
Vrsarska komunalna tvrtka Montraker može poslužiti kao dobar primjer. Bavi se iskljucivo komunalnim poslovima, osim marina u Vrsaru i Funtani koje su gradene kreditom, koji se vraca iz poslovanja, buduci da marine funkcioniraju na ekonomskoj osnovi. Gradnju marina povremeno je pomagao opcinski proracun, ali samo kroz vracene pozajmice. Montraker je imao 2009. godine prihod od 2,5 milijuna eura, a prosjecna neto placa 47 zaposlenih bila je 814 eura.
Temeljni kapital joj je 10,4 milijuna kuna, a novostvorena vrijednost milijun eura, uz dugorocne obaveze od 1,2 milijuna eura i kratkorocne od pola milijuna.
Ovo je jedina komunalna tvrtka od provjerenih koja niti u jednom segmentu nije "u crvenom" - rastu joj prihodi, novostvorena vrijednost i dobit, a broj zaposlenih se ustalio.
Najvece nepoznanice su u poslovanju cak dvaju komunalnih trgovackih društava Opcine Višnjan - o njima je malo podataka u javnosti, poslovanje netransparentno, do podataka je iz usmenih izvora u pravilu nemoguce doci. Radi se o Opcini koja je u posljednjih nekoliko godina povecala proracun s cetiri na petnaestak milijuna kuna, a njena dva poduzeca, koja mahom posluju na temelju opcinskih transfera, imaju zajedno 25 milijuna kuna kredita.
Dugotrajna imovina im vrijedi 4,8 milijuna eura, temeljni kapital je nešto veci od 3,5 milijuna kuna, u oba poduzeca direktorica je Darinka Ivkovic, šefica opcinskog proracuna i procelnica opcinske uprave, a jedini clan skupština obaju društava je opcinski nacelnik Angelo Mattich.
Prihodi padaju, broj zaposlenih raste
Tvrtka Montenes je osnovana još 2003. godine, dok je Opcinom upravljao IDS, radi komunalnih poslova. Temeljni kapital povecan mu je 2006. godine, za nacelnika Matticha. U Montenesu je sedmoro zaposlenih s prosjecnom neto placom od 693 eura, ukupnim prihodima 2009. godine od 250.300 eura i gubitkom od 82.400 eura, te novostvorenom vrijednosti od gotovo sto tisuca eura, pri cemu je 2009. imala kratkorocne obaveze od 1,4 milijuna eura. Prihodi tvrtke padaju, gubitak raste kao i broj zaposlenih.
Tvrtka Vira je osnovana za Matticheve vlasti 2006. godine radi izgradnje i upravljanja poslovnom zonom, ima dvoje zaposlenih s neto placom od 747 eura. U 2009. godini je imala prihod od 122.900 eura, ali rashodi su bili 66.300 eura veci. Gubitak se stalno povecava, a samo je poslovnu 2007. završila s dobiti. Dugorocni i kratkorocni krediti Vire iznose gotovo 1,8 milijuna eura. Kako ce ih otplatiti za sada zna možda samo nacelnik Mattich.
Silni milijuni stvaraju vrtoglavicu? Vijecnici bi morali na to biti imuni, ali nisu. Ne razumiju, ili ih se ne tice, ili ne žele mutiti vodu. Rijetke iznimke su oni koji pokušavaju dokuciti nerazumljivo, a mnogi, kao oporbeni IDS-ovci u Višnjanu posustaju na prvoj prepreci. A radi se o malim sredinama gdje svatko svakoga pozna i gdje tajni zapravo nema. Ali se šuti. Što je pred javnošcu jednako kažnjivo kao i nedvojbeno kršenje zakona
Svaki Višnjanac zadužen 12.000 kuna
Kako Vira i Montenes vracaju zajedno oko 25 milijuna kuna kredita, vijecnik Bruno Radoš je za jednu prošlogodišnju konferenciju za novinare izracunao da je svaki Višnjanac zadužen 12.000 kuna, dok na svakog Zagrepcana otpada sedam tisuca kuna kredita Zagrebackog holdinga. I nikom ništa.
Kristijan Štenta prozvao je nacelnika Matticha da odluke donosi po šabloni: ja mislim - vi potvrdujete i da Opcinom loše upravlja kao privatnim poduzecem. I nikom ništa. A nije Mattich jedini - ocito po slicnom sistemu rade i drugi, jedino što imaju bolji paravan. Ali, gotovo svima je svojstveno gaženje osnovne svrhe - transparentnog javnog upravljanja nekretninama.
Naime, prebacivanjem nekretnina u dugotrajnu vrijednost svojih tvrtki lokalni šerifi stvaraju mogucnost trgovanja tim nekretninama bez javnog natjecaja, jer tvrtke nemaju obavezu prodavati ni kupovati transparentno, kao što su obavezne jedinice lokalne samouprave. Te nekretnine bez problema financiraju iz proracuna ili direktnom otplatom ili zamagljeno, kroz zakupe i slicno, a prihod koji te nekretnine eventualno ostvaruju evidentira se na racunu tvrtke, a ne onoga tko otplacuje kredit za kupnju te iste nekretnine
.A prema kojim kriterijima neka opcina jednu nekretninu unosi u temeljni kapital, a drugu u dugotrajnu ili kratkotrajnu imovinu neke svoje tvrtke, a druga opcina u vlastitu bilancu imovine, ostaje potpuno nejasno. Jesu li i gdje prikazane sve nekretnine u vlasništvu neke jedinice lokalne samouprave, odnosno ne bi li ih trebalo evidentirati na istom mjestu - na to pitanje neki lokalni vijecnici nisu dobili odgovor niti nakon dva desetljeca.