U Istri su se prije petnaestak godina relativno dobrim tempom počeli otvarati mali obiteljski i butique hoteli, međutim taj se tempo od 2008. godine itekako usporio, ako ne i zaustavio. Ove primjerice godine u Istri se otvara samo jedan mali obiteljski butique hotel - Rivalmare u Novigradu s 13 smještajnih jedinica. Pa, ipak, tek doneseni master plan turizma Istre navodi kako će se do 2025. godine u Istri otvoriti 50 malih obiteljskih tematiziranih hotela s 1.000 jedinica prosječne veličine 20 jedinica.
- Mislim da je od početka primjene starog master plana turizma 2002. u Istri otvoreno oko 40-tak takvih hotela, tako da vjerujem da bi se i do 2025. moglo otvoriti još njih pedesetak. A plan se radio u suglasju s malim hotelijerima u Istri koji su dali svoje impute. Do te se brojke namjerava doći novim investicijama, ali i pretvaranjem dijela privatnog smještaja u difuzne hotele, kazao je direktor Turističke zajednice Istre Denis Ivošević koja je bila naručitelj plana.
Hoteli u oglasnicima
S današnjeg gledišta taj je cilj gotovo neostvariv, smatra dio malih hotelijera koji se već duži niz godina bore s kreditima, brojnim fiskalnim i parafiskalnim nametima te drugim obvezama, poput cjelogodišnjeg zapošljavanja kadrova, kada ima, ali i kada nema posla. Stoga je velik dio njih koji su optimistično otvarali svoja vrata, dao svoje objekte u prodaju ili najam, a oglasa oko prodaje malih hotela po cijelom Jadranu ima u svim oglasnicima.
- Čisto sumnjam da će se to dogoditi ako ne bude nekih olakšica i promjena u legislativi po pitanju uvjeta kategorizacije. Tu mislim na porezne olakšice, ali i druge obveze. Ako hotel ima 12 soba, kao u našem slučaju, morate imati primjerice noćnog recepcionara. A to je jedna osoba viška po mojem mišljenju. Ima prostora za smanjenje naših troškova i administracije, kazao nam je nedavno investitor u mali obiteljski hotel Rivalmare u Novigradu Roberto Fattori.
Optimističniji nije ni vlasnik malog obiteljskog hotela San Rocco u Brtonigli Tullio Fernetich koji je bio član strateškog tima u izradi ovog plana.
- To je moguće ostvariti ako se budu realizirale reforme. Ako se ništa ne dogodi, a ne događa se previše, onda će to biti teško i plan će ostati mrtvo slovo na papiru, pesimističan je ovaj mali hotelijer koji godinama upozorava na loše stanje u ovom segmentu smještaja jer za njih vrijede ista pravila kao i za velike, a posluju na drugačiji način. Većina ih radi čitave godine, zapošljavaju obitelji i isključivo lokalno stanovništvo te potiču lokalnu ekonomiju kroz dobavu lokalnih proizvoda i namirnica.
- Situacija sada nije tako blistava, a postoje naznake da će neki vlasnici malih hotela prekategorizirati svoje objekte u kuće za odmor i apartmane. Za nas vrijede isti propisi kao i za velike hotele. Događa se za bazen gdje se kupa 10 gostiju vrijede ista pravila kao za bazen u toplicama gdje se kupa njih dvije tisuće. Tu su i propisi oko mjesečne kontrole lifta, dimnjaka. Na terenu je sve teže i teže razlikovati ako je netko kategoriziran kao hotel ili ako je kuća za odmor, a imati sobe ili hotel je dan i noć. A velikim portalima je interes samo prodati smještaj, veli Fernetich koji upozorava i da se uopće ne stimuliraju hoteli koji rade cijele zime.
Najavljuju se poticaji
Da će se situacija okrenuti na bolje vjeruje pak predsjednik Udruge malih i obiteljskih hotela Šime Klarić koji je pak više puta ukazivao na probleme s kojima se suočava ovaj sektor. Ipak, razgovor s novim ministrom turizma Antonom Klimanom donio mu je pozitivno razmišljanje.
- Mislim da je brojka od 50 novih hotela u Istru u narednih devet godina realna obzirom na najavljene nove programe. U razgovoru s novim ministrom vidjeli smo da će poduprijeti ovaj segment smještaja mjerama za konkurentnost postojećih i gradnju novih hotela. Govorilo se o nekoliko mjera, a to su jači izlaz na inozemno tržište, posebno za pred i posezonu, zatim uklanjanje administrativnih barijera i snižavanje troškova posebno u pred i posezoni, zatim o sustavnoj edukaciji vlasnika i osoblja te lakšem pristupu kapitalu. Meni se čini da stvari idu prema tom cilju i da možemo nakon ovakvih stavova ministra Klimana biti ohrabreni, obzirom koliko je pokazao znanja o tom segmentu i interesa da se problemi rješavaju s poduzetnicima i lokalnom samoupravom o čemu ovisi njihova gradnja te troškovi i poticaji za one koji rade cijelu godinu. Ponovno je pred nama jedan proces razvoja malog obiteljskog hotelijerstva, optimističan je Klarić.
Pa ipak, i sam je svjestan da se u zadnjih 10 godina po čitavoj Hrvatskoj baš i nije puno gradilo, niti otvaralo novih hotela. Danas posluje njih 300-tinjak.
- Zadnjih godina imali smo usporen rast ovog segmenta hotelijerstva radi krize, ali i zbog stopiranja programa Poticaj za uspjeh. Dobrim dijelom sezona je u Hrvatskoj kratka i nema domaćeg tržišta kao u Italiji, Francuskoj ili Austriji, ali ipak očekujemo bolje sutra. Razgovarao sam s bankama i broj hotela koji imaju financijske probleme u odnosu na druge sektore je minoran. Kada gledamo industriju kao takvu, nema grane u kojoj ljudi u cijeloj Europi ne propadaju. To je normalno, ali pitanje je je li mali hoteli uspijevaju ostvarivati dobit i servisirati svoje obveze. Tamo gdje su cijele obitelji uključene u posao, sve se poteškoće prebrode u nadi boljeg sutra i hoteli vraćaju svoje obveze, ali teško posluju, svjestan je Klarić koji ipak najavljuje bolje sutra jer da postoji velika potražnja za hotelskim smještajem.
Fernetich, koji zapošljava 20-tak djelatnika, pak ukazuje na činjenicu da se sezona u Istri u zadnjih 10 godina nije produžila, nego skratila te da je u takvim uvjetima itekako teško poslovati i vraćati obveze te plaćati djelatnike.
- Mi nismo veliki hoteli u minijaturi, nego predstavljamo drugačiji vid ponude koja valorizira izvorne vrijednosti teritorija koje koristi domaće vrhunske namirnice, zapošljava domicilno stanovništvo, a od studenog do travnja gotovo smo jedni predstavnici hrvatskog i istarskog turizma jer su skoro svi zatvoreni. I to ima svoju cijenu, veli Fernetich. Dodaje da ni malim hotelima u prilog u Hrvatskoj ne ide nasljeđe.
- Nasljeđe nam je prilično negativno. Kada se u Austriji kaže hotel, misli se na male obiteljske hotele. A kada se kod nas priča o hotelijerstvu, to se odnosi na velike privatizirane bivše državne hotele u stranim rukama, koji prvenstveno posluju u ljetnim mjesecima. Danas van velikih sustava realiziramo 45 posto noćenja, ali tih 45 posto ne sudjeluje operativnom odlučivanju u turističkom vijeću županije gdje se donose operativne odluke, a niti smo uključeni u strateški marketinški plan županije. Vremena se mijenjaju i puno toga će trebati revidirati. Vrijeme se da se opredijelimo u kom pravcu želimo ići. Ili ćemo, kao što uvijek volimo deklarativno isticati, slijediti primjer Toskane i južnog Tirola ili ćemo razvijati kampove i mobilne kućice te brojati turiste kao jedini parametar uspjeha turizma, zaključuje Fernetich.
Nitko ne želi u difuzne hotele
Strategija razvoja malih obiteljskih hotela, odnosno povećanje kapaciteta u tom segmentu temelji se i na prekategorizaciji privatnog smještaja u difuzne ili integralne hotele. Ipak, takav interes zasad od unošenja te kategorije u pravilnike, baš i nisu pokazali privatni iznajmljivači. Kako nam je svojedobno kazao Miroslav Pretula, predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Županijskoj komori Pula, iznajmljivači se još na to ne odlučuju jer su očito zadovoljni sadašnjim poslovanjem i popunjenošću.
- Očito je dovoljno velika potražnja za ovim oblikom smještaja i ne mogu zagristi u nešto novo. Dok god punimo ovako kako punimo i dok je ovakav obiteljski smještaj tražen, nema potrebe za udruživanjem. A i teško je udružiti velik broj malih iznajmljivača. U hotelu bi trebalo biti udruženo bar 15 soba, a naši iznajmljivači imaju jedan ili dva apartmana što znači da bi se trebalo udružiti pet ili šest iznajmljivača, što je jako teško, kazao je Pretula. (Barbara BAN)