Najprije niz dugih mainstream jazz skladbi u kojima su se ritmicki izmjenjivale solisticke i skupne improvizacije, a potom prava lavina od petnaestak i više pjesama u gromoglasnom nizu nepatvorenog teksaškog bluesa - tako bi se u jednoj recenici mogla sažeti druga vecer Montraker live festivala.
Barend Middelhoff Organ Quartet cine redom vrsni glazbenici: slovenski orguljaš Renato Chicco, gitarist Guido di Leone, americki bubnjar Andy Watson i nizozemski saksofonist s adresom u Bologni vec sedam godina, Barend Middelhoff. Kažu da je rijec o saksofonistu koji ulazi u red prvih deset nizozemskih saksofonista svih vremena. Diplomirao je na amsterdamskom konzervatoriju, a dodatno se školovao u New Yorku kod Jimmyja Heatha i Georga Garzonea.
Danas je profesor na bolonjskom konzervatoriju, a vec sedam godina svira s orguljašem Chiccom, nešto krace s gitaristom Di Leoneom. Bubnjara je, kako je priznao, sreo u Vrsaru na dan koncert i odmah to proglasio svojim sretnim danom.
"Lucky man" bila je Middelhoffova skladba kojom su poceli nastup. Slijedile su redom njegove autorske pjesme u kojima su se muzicari izmjenjivali u majstorskim improvizacijama u kojima su uživali i publika i oni sami. Nastup su zakljucili Gershwinovom baladom "Embaceable You", pa onda ipak odsvirali još jednu za kraj.
Tek što su publiku uljuljali u nježno raspoloženje, pauza je razbila caroliju. Doduše, dio publike nestrpljivo je cekao nastup teksaškog blues gitarista Buddyja Wittingtona i njegovog benda. Kad su konacno uštimali gitare, kojima vlaga u zraku nije bila naklonjena, krenuli su brzi i žestoki brojevi, od "You Upset Me Baby", "My Baby Has a Black Cat Bone", "Too Much Of A Good Thing Can't Be Good For Me"…
Wittington svira takvom lakocom kao da govori: pa što tu ima biti komplicirano. Kao da je sam izmislio gitaru da se ima cime igrati. Bas je svirao potpuno cool Pete Stroud, za bubnjevima je bio Darby Todd, a za klavijaturama raspoloženi Roger Cotton. Zanimljiv je podatak da je Wittington svoj prvi autorski CD izdao prije tri godine, ali je 15 godina svirao gitaru s Johnom Mayalom u Bluesbrakersima - nakon Claptona i Greena.
Wittington je nesumn jivo jedna od zvijezda ovogodišnjeg Montraker live festivala kao jedan od najkreativnijih predstavnika novog blues vala. Ima odlican glas, ali je gitara ta koja ga izdvaja - brzi, furiozni rifovi ostavljaju publiku otvorenih usta.