U nedjelju, 22. sijecnja, na svecanosti u zagrebackom HNK-u predsjednik Ivo Josipovic urucit ce nagrade Ponos Hrvatske koje se cetvrtu godinu zaredom dodjeljuju gradanima za hrabra i nesebicna djela i postupke. Medu onima koji ce je primiti bit ce i 18-godišnja Maja Šuman iz poreckog naselja Cervar Porat, koja je prije nešto više od godinu dana teško stradala u naletu vlaka na zagrebackom kolodvoru, ali se zahvaljujuci snazi duha, iznimnoj volji i optimizmu brzo oporavila, vratila svakodnevnom životu i nastavila baviti svojom velikom ljubavi, stolnim tenisom.
Stolni tenis pocela je trenirati u nižim razredima osnovne škole, u stolnoteniskom klubu Porec i kaštelirskom Bambiju, pod vodstvom trenera Stjepana Lukacica i Damira Vidovica, gdje se ubrzo iskazala i pocela nizati uspjehe. Nakon završenog prvog razreda jezicne gimnazije u Porecu, put je vodi u Pulu, gdje nastavlja školovanje, ali i sportsko usavršavanje i treninge sa stolnoteniskom ekipom Pule.
- Moj sadašnji trener iz Zagreba Renato Cengic me pozvao da dodem trenirati za njihov klub. Meni je vec onda bila želja upisati fakultet u Zagrebu, a on mi je ponudio da dodem tamo da bih se lakše prilagodila i upoznala taj grad prije faksa. Meni to nije bio problem, otišla sam u Zagreb i super mi je išlo, to je bila druga hrvatska stolnoteniska liga, puno sam igrala, imala sam individualne treninge, trenirala sam s deckima i jako sam puno napredovala, sve je bilo dobro do nesrece, prica Maja.
Te veceri, 25. listopada 2010. vracala se s treninga. Umor, mrak, kapuljaca na glavi i slušalice u ušima dok je prelazila prugu, a dijelom i cinjenica da je s treninga otišla nešto ranije nego inace pa je smetnula s uma da u to vrijeme prolazi vlak ucinili su svoje. Na pružnom prijelazu kod ucenickog doma na Maju je naletio vlak i vukao je nekoliko metara. Zadobila je teške ozljede glave, prijelom bedrene kosti, skocnog zgloba i ozljede kralježnice.
- Odmah su me operirali, tri sam dana bila u šok-sobi. Slabije sam cula i vidjela, imala sam hematom na glavi, napravili su mi tri operacije na nozi. Srecom nije bilo potrebe za operacijom glave. Kad su vidjeli da se stanje stabiliziralo, smjestili su me na odjel traumatologije. Nakon operacija pocele su vježbe s fizioterapeutima. Nastavila sam ici na preglede i pretrage, prvo u Zagreb i potom u Pulu, a još uvijek idem jer mi se nije potpuno oporavilo stopalo, veli.
Najviše joj je pri oporavku pomogla podrška roditelja, koji su je stalno pratili i vodili na pretrage, te prijatelja koji su je zvali i javljali se na Facebook, ali i medicinskog osoblja u bolnici. Veli da se nesrece ne sjeca, nego je o svemu saznala tek u bolnici.
- Clanovi moje obitelji su vjernici, pa tako i ja. Tata kaže da vjeruju da je Bog imao svoje prste u toj mojoj sreci u nesreci. Takoder, neki kažu da to drugo rodenje treba iskoristiti na najbolji moguci nacin, prica Maja. Dodaje da, na srecu, nema velike posljedice. Brzo se oporavila ali zna da je najteže bilo njenim roditeljima i prijateljima.
- U bolnici mi je najgori osjecaj bio što nisam mogla hodati, stati na nogu, niti je savinuti, to su mi bili najveci bolovi. Ali želja mi je bila što prije se vratiti u normalu, htjela sam se vratiti u školu i nastaviti igrati. Nudili su mi da pauziram, ali rekla sam - nikako, nisam taj tip osobe, dodaje mlada sportašica. Po povratku u školu, samo tri mjeseca nakon nesrece, razrednik je dogovorio s profesorima da je ispituju po dogovoru, koji je dijelom imala i prije jer je bila aktivna sportašica. A Maja je nastavila pratiti nastavu i pisati testove zajedno sa svojim kolegama i završila školsku godinu u roku s cetvorkom, što je izniman uspjeh jer je uspjela sve na vrijeme nadoknaditi.
- Imala sam i problema sa stresom i neispavanošcu, od silnog ucenja. Kad sam sve završila, nisam mogla biti mirna od stalnog osjecaja da moram uciti ili ponavljati. Na to bih se sa svojim cimericama nasmijala i razgovarale bismo o bilo cemu, samo ne o školi. Onda je došlo ljeto i vratila sam se doma, prisjeca se Maja.
Danas je maturantica III. zagrebacke gimnazije i razmišlja o upisu na fakultet, a najviše bi voljela smjer psihologije na sveucilištu u Zagrebu. I zato redovito ide na pripreme za upise. Maja i danas uspješno trenira u prvoj stolnoteniskoj ligi, a osim toga ide i na tecaj za trenera stolnog tenisa, koji se nada završiti što prije da bi mogla voditi školu ovog sporta i tako zaradivati za studij. "Što te ne ubije, to te ojaca", zakljucuje ova djevojka koja se uistinu može nazvati pravim borcem. (Napisala i snimila Vedrana HABEREITER)