Nakon što je tijekom prošloga desetljeća zauzimao prva mjesta u glasovanjima uglednog glazbenog časopis DownBeat u kategoriji alt saksofonista u usponu karijere, američki jazz glazbenik - koji je rođen u Trstu, a danas živi u New Yorku - Rudresh Mahanthappa je u prošlogodišnjem, ali i glasovanju kritičara tog magazina 2011. godine, proglašen najboljim alt saksofonistom na svijetu. Njegovu visoku poziciju u elitnom domu svjetskih jazzista potvrdila je i Međunarodna udruga jazz novinara koja mu u posljednje četiri godine iskazuje istu čast.
Saksofonist, skladatelj (dobitnik nekoliko uglednih nagrada za svoj skladateljski rad) i glazbeni pedagog, Mahanthappa je svestrani umjetnik koji u svojem stvaralaštvu objedinjuje glazbeno naslijeđe raznih kultura. Rado se oslanja na tradiciju indijske glazbe, što posebice uvjerljivo provodi kroz suradnju s još jednim cijenjenim američkim jazz glazbenikom indijskih korijena, pijanistom i skladateljem Vijayom Iyerom.
- Što je najvažnije za vašu glazbenu estetiku?
- Moje nadahnuće dolazi iz raznih izvora. Nadahnjuju me glazba, umjetnost, znanost, politika i druge discipline, dok je u novije vrijeme moja najveća inspiracija moj mali sin Talin. Koristeći se iskustvima iz spomenutih područja želim predstaviti glazbu koja istodobno obuhvaća duh i intelekt, ne zanemarujući iskrenost i potpunu neovisnost. To ostvarujem tako što ostajem individualac, što izražavam svoju osobnost. Nikad se ne pretvaram da sam više ili manje od toga što doista jesam.
- Što je, prema vašem mišljenju, jazz?
- Jazz je medij koji uvijek projicira multikulturalizam kao jedno od svojih načela. To je neusporedivo sredstvo za komunikaciju raznih identiteta, koje utjelovljuje snagu i krhkost ljudskog stanja.
- Što vas je privuklo toj glazbi?
- Prvi jazz glazbenici koje sam čuo bili su Grover Washington Jr., David Sanborn i Brecker Brothers. Ubrzo nakon toga čuo sam Charlieja Parkera i tada više nije bilo povratka.
Moj prvi učitelj saksofona uputio me u tajne raznih vrsta glazbe, uključujući jazz. Naravno, za nekoga tko svira saksofon jazz je očit izbor, kad-tad će se naći u fokusu njegova djelovanja. Na početku je bila važna i suradnja s bubnjarom Jackom DeJohnetteom. Jedan od mojih motiva da se preselim u New York bio je svirati s njim. To je bilo nevjerojatno iskustvo. On je živuća legenda među bubnjarima, a njegova energija i vibracije su nedokučivo duboke i moćne. Bio je blagoslov i čast svirati u njegovom bendu. (D. HRVOJ)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU