Koncert pocinje i stalno se cini kao da ce pjevac zapjevati „It's all over now baby blue“ od Dylana. To je dojam kojeg se nismo mogli riješiti za vrijeme cijelog koncerta rijeckog kvarteta My Buddy Moose u krcatom Rock Caffeu. Ovo je ipak snažan autorski bend, ali utjecaji Dylana i pogotovo Toma Pettyja provlace se kroz gotovo svaku pjesmu. Ovo je americana na hrvatski nacin, i jedino za cim žalimo je što im tekstovi nisu na hrvatskom.
U redu, možda to onda ne bi bilo to, možda bi zvucali smiješno, ali njihovi su stihovi, koliko smo uspjeli proanalizirati od onog što nam je došlo do ušiju, zanimljivi, iako se ponekad radi tek o obicnim pricama o gubitnicima i nesretnim ljubavima, artikuliranima s puno cinizma no baš zato vjerujemo da bi se još veci dio publike u tome prepoznao.
Bend cine pjevac, gitarist i glavni autor Luka Bencic, gitarist Matko Botic koji zna zasvirati i elektricnu mandolinu, basist Ištvan Širola te bubnjar Jasmin ?ecevic. Na trenutke njihova je svirka hipnotizirajuca, pogotovo kada uspore ritam. Koliko god ima primjesa bluesa i countryja, ovo je iznad svega cistokrvni rock gdje je naglasak na snažnim gitarskim dionicama što kulminaciju doživljava u pravoj eksploziji na kraju koncerta kada na bis izvode „Waiting for explosion“ i prije toga „It's cold outside“ gdje u jako dugoj završnici cijede zadnje akorde.
Iako im ritmicki dio zvuci nekako slicno, što je ocito cijena glazbenog stila kojeg se pravovjerno drže, My Buddy Moose ne zvuce jednolicno. Pogotovo je u drugom dijelu koncerta do izražaja došao njihov princip da stalno prebacuju iz jedne brzine u drugu pa ide jedna spora, jedna brža pjesma, pa opet sporo, brzo i dalje tim redom što im jako dobro leži i cini koncert zanimljivijim.
Bojali smo se da ce brže stvari odsvirati na pocetku i na kraju, dok ce laganicama ispuniti srednji dio što je pravilo kojeg se neki izvodaci, na svu srecu sve manje, drže i tako razvodne koncert. My Buddy Moose sjajno zvuce u baladama, ali njihove razarajuce instrumentalne dionice su te koje cijelom skoro dvosatnom nastupu daju život.
No, kao što je netko primijetio, možda prostor skucenog kluba i nije najadekvatniji za ovakvu svirku pa ce biti zanimljivo iduci put vidjeti ih u nekom malo vecem ili otvorenom prostoru. Njihov je prvi koncert u Puli prošao uspješno, no s obzirom na njihovu reputaciju, ponajprije kod kritike, vjerujemo da imaju još puno toga za pokazati što se tice umijeca koncertiranja.
Prekretnica koncerta bila je izvedba hita „Scary feeling“ za koju su snimili i izvrstan spot, a nakon ove izvedbe atmosfera je postala taman onakva kakva je trebala biti, nekako opuštenija, kao da su se tada i izvodaci i publika do kraja našli na istoj valnoj dužini, iako nije bilo euforije. Set listu popunili su autorskim pjesmama s istoimenog prvijenca i drugog „Wonderful feeling of emptiness“ no provukla se i pokoja obrada.