Društvo nagriženo korupcijom i bešćutnošću, u kojem ipak prevladava utopijska ideja da je taj i takav svijet moguće hrabrošću i domišljatošću spasiti od propasti, tema je političke satire "Luđakinja iz Chaillota", premijerno izvedene večeras u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu.
Urota krupnog kapitala i prijetnja dehumanizacije planeta problemi su koji su mučili francuskog dramatičara Jeana Giraudouxa kada je pisao taj komad davne 1943., u jeku Drugog svjetskog rata. Sedam desetljeća kasnije, ti problemi, s kojima se obračunava i ova njegova moderna inscenacija u režiji Krešimira Dolenčića, i danas su aktualni. Tema Giraudouxove političke fantazije je prijetnja pariškoj četvrti Chaillot koju zbog navodnog postojanja naftnog izvora skupina mutnih tipova i pokvarenjaka želi srušiti.
Čitava predstava počiva na autorovim aktivističkim stavovima o suočavanju s prijetnjama suvremenoga kapitalizma, upakiranima u poetsku viziju pobjede utjelovljene u "ludosti" glavne junakinje. U Dolenčićevoj viziji Aurelie, Luđakinja iz Chaillota koju igra Lana Barić, kao i sve tri njezine prijateljice, također Luđakinje (Ivana Boban, Ana Begić i Barbara Vicković) daleko su mlađe od starijih gospođa u zenitu života kakve je zamislio Giraudoux. Njihov je Pariz mjesto klubova u kojima se svira džez (glazbu potpisuje Matija Dedić), a luđakinje izgledaju kao da su sišle s modne piste Vivienne Westwood.
Kostimi su djelo Doris Kristić, dok Miljenko Sekulić potpisuje scenografiju, koja se bitno ne mijenja već su promjene scene i raspoloženja indicirane promjenama u rasvjeti, za što su zaslužne Željka Fabijanić Šaravanja i Vesna Kolarec.
Od samoga početka, koji otvara gotovo glamurozno obučena Lana Barić konstatirajući sama sa sobom: "Svijet je lijep i dobar. Bog je tako htio. Čovjek tu ne može ništa", provlači se, i u konačnici pobjeđuje, Giraudouxova poruka sreće, ljubavi i životne radosti kao temeljnih vrijednosti koje se unatoč svemu uspijevaju očuvati, iako je potez kojim je to omogućeno protuzakonit. Luđakinju ne plaše upozorenja njezinih prijatelja i stanovnika četvrti Chaillot, koji je uvjeravaju da su ljudi sebični, a svijet se vrti samo oko novca.
Kako netko može podnositi svijet u kojemu nije čitav dan sretan, pita se Aurelie. Te je misli vode u suočavanju s četverozupcem korupcije i profiterstva utjelovljenome u likovima Predsjednika (Siniša Popović), Istraživača (Leon Lučev), Baruna (Žarko Potočnjak) i Posrednika (Zijad Gračić). Njihovu filozofiju u dinamičnom simuliranom suđenju iznosi Goran Grgić, Krpar preobraćen za tu priliku u pokvarenog bogataša.
Luđakinjin je obračun hrabar i domišljat: na prevaru ih navodi da uđu u kanalizaciju, pa za njima zatvara težak prolaz i Chaillot je spašen, a s njime možda i čitav svijet. Priča, naravno, nije lišena moralnih dvojbi - Luđakinja se pita ima li pravo uništiti zlikovce. Rješenje te duboke etičke dileme nalazi svoje jedino moguće opravdanje u samoobrani.
Pozamašni glumački ansambl čine još Iva Mihalić, Silvio Vovk, Luka Dragić, Alen Šalinović, Zvonimir Zoričić, Franjo Kuhar, Zoran Pribičević i Ivan Glowatzky, a tu je i nekolicina statista u ulozi čistača kanala. Giraudouxova društveno angažirana drama zaogrnuta u nadrealnu bajku u Dolenčićevoj je verziji obogaćena elementom klaunerije: nastupa žongler Ivo Frangeš, piano svira glazbenik i skladatelj Matej Meštrović, ulogu ima i mlada udaraljkašica Kaja Farszky, a tu je i balerina Ana Pogorelić. (Hina)