Iako je božićna poruka u svim zemljama svijeta ista i podrazumijeva mir, sreću i obiteljsko okupljanje, božićni običaji itekako se razlikuju od zemlje do zemlje.
Koliko god poruka mira bila univerzalna, toliko su i običaji vezani za obilježavanje Božića unikatni i karakteristični za pojedine zemlje ili narode. Većina svetkovanja već će kod prvih susjeda izazvati sigurno dvije reakcije - čuđenje i smijeh.
U Norveškoj je, primjerice, sasvim normalno blagdansko skrivanje metli. Naime, norveški božićni folklor uključuje i narodne predaje o moćima i vještinama vještica i zlih duhova. Budući da je poznato da je upravo metla najomiljenije i najbrže vještičje prometno pomagalo, ono se za vrijeme Božića krade iz kuća i skriva od vještica da bi ih se onemogućilo u letu i korištenju.
Sljedeći božićni običaj koji nas je razoružao odnosi se na bacanje cipela u vrata?! Riječ je o češkom običaju usamljenih žena.
Dakle zauzeti Česi i Čehinje predlažu samicama da dragog ne traže po usamljeničkim klubovima i uz pomoć agencija i interneta, već da se posluže prastarim lukavstvom.
One koje se žele udati dovoljno je da na Badnjak okrenu leđa ulaznim vratima i bace cipelu iza sebe. Ukoliko "prsti" cipele ostanu okrenuti prema vratima (što valjda znači da su joj stopala usmjerena prema izlazu iz kuće) - žena će se udati. U protivnom, više sreće drugi put.
Zanimljiva je i božićna tradicija koja se štuje u Walesu. Običaj iziskuje konjsku lubanju koja je još cjenjenija ako posjeduje i grivu. Dakle lubanja se natakne na štap, a štap, koji nosi predvodnik u pratnji zaigrane mase, trudi se ulicama grada njome "ugristi" slučajne prolaznike.
Ako vas lubanja ugrize, tu je i spremna kanta koja služi kao kasica prasica za globu koju će platiti svaki konjskom lubanjom ugrizeni prolaznik.
Dio božićne tradicija Velike Britanije bio je i ostao puding. No, za uspješnost njegovog spravljanja bitan je način miješanja. Ako se na Božić puding miješa u smjeru kazaljke na satu i pri toj radnji zamisli želja, ispunit će vam se.
Venecuelski običaj posebno vrijedi za one koji se rukovode onom "u zdravom tijelu, zdrav duh". U Caracasu, naime, svi koje vole rolanje i rekreaciju doći će na svoje jer je uvriježena tradicija odlaska u crkvu na koturaljkama.
Katalonci, pak imaju ne jedan, već dva doista smiješno-slatka običaja. Prvi, pod nazivom "Caga Tio"- cjepanica koja kaka, odnosi se na čitavu obitelj. Štos je u tome da se nabavi cjepanica, očisti i izdubi, a potom od 8. prosinca puni slatkišima i igračkama. Cjepanica se naime hrani da bi se na sam Božić tukla i istukla sve dok ne bi pokakala i izbacila sve slatkiše i igračke koje su se u nju stavljale proteklih dana i tjedana.
Drugi se katalonski običaj upečatljivog naziva El Caganer - Seronja odnosi na figuricu - najčešće seljaka ili fratra, koja se postavlja malo dalje od jaslica. Figurica, najčešće spuštenih hlača, neizostavni je dio blagdanske dekoracije i znak da će Seronja u kuću domaćina donijeti sreću, blagoslov i plodnu godinu.
Za sam kraj neobičnih božićnih običaja, naravno, ostavili smo američki umjetni kamin, koji nas je doslovce razoružao glupošću. U želji da svim svojim sugrađanima osiguraju toplu i ugodnu božićnu večer, Amerikanci su doslovce amerikanizirali "Djevojčicu sa šibicama".
Televizijska kuća WPIX iz New Yorka dosjetila se kako da uljepša blagdane onima koji kod kuće nemaju kamin. Budući da je paljenje božićne cjepanice u kaminu tradicija stara više stotina godina, producenti su snimili i fiksirali kadar s vječnom vatrom.
Naime, na televizijskom ekranu postavljena je scena upaljenog kamina u kojem gori vatra. Takav prizor Amerikanci mogu gledati puna dvadeset četiri sata, a pritom je dovoljno samo upaliti televizor. (Priredila N. ORLOVIĆ RADIĆ)