Dolazak toplijih i sunčanijih dana pulski su nogometaši jučer iskoristili da uz trening odigraju i zbog kiše dva puta odgođenu prijateljsku utakmicu s Rovinjom.
Tako su ujutro u Štinjanu na treningu kombinirali igru i trčanje, ali bez većih napora, jer slijedi im zgusnut raspored igranja u narednom razdoblju. Odlazak na Fortin za dobar dio igrača znači tek gubitak dodatnog vremena u odlasku i povratku, dok je za neke obratno. Fažancu Igoru Lovriću to znači treniranje blizu kuće.
Pulska "jedinica" bila je jučer još uvijek pod dojmom sjajne atmosfere na nedjeljnom susretu s Hajdukom. Uostalom, ne igra se u HNL-u svakoga dana pred šest tisuća gledatelja.
- U Puli sam samo jednom igrao pred punim tribinama, i to kad smo igrali 0:0 na Verudi s Dinamom. Tada je bilo oko tri tisuće gledatelja, jer ih na toj stadion više i nije stalo. Međutim, ovo na "Drosini" s Hajdukom je ipak bilo nešto posebno, fantastično, rekao je Igor Lovrić.
- Sjajan je osjećaj igrati uz onakvu podršku s tribina. Kako sam za vrijeme utakmice bio koncentriran na zbivanja na terenu, nisam stigao vidjeti sve što se događalo na tribinama. Tek sam kasnije na snimci vidio i odlično navijanje i koreografiju Demona, ali i podršku koju smo dobivali i s istoka i zapada. E, kad bi svaki put bila ovakva atmosfera…
Djelić atmosfere s juga Lovrić je skoro i fizički osjetio.
- Kad sam bio na golu ispod južne tribine čuo sam ružne povike od Torcide, a bilo je i bacanja predmeta u teren. Čak mi je i mobitel prošao pored glave. Srećom, nije me pogodio, pa se nisam osvrtao na sve to. U takvim je situacijama najbolje fokusirati se na zbivanja na travnjaku, jer znam da mi s tim provokacijama žele poremetiti koncentraciju, veli Lovrić. (R. CAR)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU