Nocno razbijanje stakla na lovranskoj Osnovnoj školi Viktora Cara Emina dogadalo se i prije. Medutim, ovog puta to nedjelo nije ucinila ljudska ruka vec - sova ušara. Rijetkost je da ova ptica oštrog i preciznog vida izgubi orijentaciju u letu, pa je i kucni majstor škole ostao nemalo iznenaden prizorom koji je zatekao.
- Na dojavu o razbijenom staklu na ulazu odmah sam krenuo u školu. Iznenadilo me da je razbijeno baš debelo staklo na ulaznoj stijeni škole. Dijelovi stakla bili su po cijelom holu. Na podu sam zatim ugledao poveceg uginulog ježa. Ukrasno cvijece u vazama bilo je porazbacano, a tragovi krvi vidljivi na podu i okolnim staklima.
Kako krvavi tragovi bili dosta visoko, zakljucio sam da je to zasigurno krv neke vece ptice koja je uletjela zajedno s ježom u školu. Odmah sam pomislio da bi mogla biti kriva neka ptica grabljivica, ali koja, to je trebalo još utvrditi - prepricao nam je, još pod dojmovima ovog dogadaja, Klaudio Kalokira, kucni majstor škole koji je vec doživio da je poneka ptica uletjela u školu kroz otvorena vrata. No, ovako nešto bizarno, tvrdi, još nije vidio.
Domar je odmah krenuo u potragu po školi, no obilazak kata i najbližeg hodnika nije dao rezultata. - Vec sam pomislio krenuti kuci, kad me jedan trag usmjerio prema prilicno udaljenom hodniku gdje su ucionice mladih razreda. Tu sam se nemalo iznenadio, vidjevši u kutu sanitarnog cvora prestrašenu i nimalo gostoljubivu sovu ušaru.
Na moj dolazak odmah se uzbudila, raširila krila i podigla perje. Uspio sam nekako preko nje prebaciti jaknu, savladati je te odnijeti kuci. Tamo sam pricekao da se sova primiri, a onda utvrdio da je malo ranjena iznad kljuna, pa sam joj ozljedu dezinficirao. Kada se dodatno smirila, poceo sam ju pažljivo hraniti komadicima mesa.
O nalazu velike sove ušare obaviješten je Park prirode Ucka ciji su djelatnici sa zanimanjem primili ovu vijest. Sova je strucno prstenovana te je u autokampu u Medveji u srijedu puštena u šumu, na radost Klaudija i svih koji su prisustvovali ovom dogadaju.