Zvukovno, aranžmanski i svirački preagresivno, na granici buke, više mareći za scensku atrakciju u kojoj su njene najljepše profinjene originalne hip-hop/R&B/soul skladbe prearanžirane u ubrzane, preglasne i jedva prepoznatljive reggae/ska verzije (poput uvodne obrade "Killing Me Softly With His Song" ili odmah nakon nje i čuvene "Everything Is Everything", a kasnije i "To Zion" kao i velikog hita Fugeesa "Fu-Gee-La"), u srijedu je pred oko sedam tisuća odlično raspoloženih mladih 'outlookovaca' u pulskoj Areni proslavljena američka kantautorica Ms. Lauryn Hill sa svojim pratećim bendom održala - loš koncert.
Takav konceptualan izbor je, doduše, posve legitiman, njene su prearanžirane izvedbe ispraćene aplauzom, no teško da su njeni obožavatelji, koji godinama slušaju albume Fugeesa i njen odličan, suptilan samostalni album iz 1998. "The Miseducation od Lauryn Hill" otišli u srijedu zadovoljni iz Arene, a treba reći i da je koncert glavne zvijezde koncerta otvaranja Outlooka dosta kasnio i počeo 45 minuta nakon ponoći. I to odmah počeo zvučno euforično kao da je u pitanju kraj koncerta, i tu dinamiku zadržao u većem dijelu večeri, zbog čega se jedan pulski glazbenik našalio rekavši da dolaze iz ratne zone New Yorka. Bend joj čine iznimni profesionalci (gitaristi u prvom planu uz scensko skakanje, bubnjar neprestano brejka), kao i tri odlične prateće pjevačice koje su pokrivale mrvu pohabani glas Lauryn Hill kojoj energije i izvođačke strasti u 40-godini, to je neupitno, nimalo ne manjka.
Čak je i mirniji 15-minutni akustični dio u sredini njenog jednoipolsatnog koncerta, u kojem je za gitarom izvela jednu od najljepših Marleyevih pjesama "Turn Your Lights Down Low", bio pomalo nervozan i lišen izvedbene mirnoće, da bi zatim do kraja koncerta opet nastupio aranžmanski diskoninuitet, 'multižanrovska atrakcija' i gotovo svirački noise. Donekle su bolje zvučale Marleyeve "Jammin'" i "Is This Love" (kojih je uz uvodnu "Soul Rebel" bilo s obzirom na njen bogat opus mrvu previše), ali ne baš i njena skladba "Doo Wop (That Thing)", dok je obrada "Bang Bang" ličila na sebe tek u uvodu ove kultne pjesme koja je najpoznatija u izvedbi Nancy Sinatra.
Opet su najbolje zvučali prvi izvođači večeri. Kao i Nils Frahm koji se tjedan dana ranije sjajno predstavio otvarajuči Dimensions festival u pulskom amfiteatru, i u srijedu je najbolji dojam ostavio ugodan i osebujan elektronsko/dub/soul engleski bend Submotion Orchestar, predvođen dobrom pjevačicom Ruby Wood. Jednosatni nastupi neo soul izvođača Fatime i Andrewa Ashonga koji su zatim uslijedili bili su korektni, ali toliko spuštene dinamike, da je plesna glazba koju su u dugim pauzama između nastupa puštali DJ-i Gilla, Jonny Dub i Kutmah, činila sadržajniji i življi dio ove koncertne večeri, posebno potentnim mladim Englezima odnosno Engleskinjama koje su činile uvjerljivu većinu publike. (Zoran ANGELESKI, snimio Manuel ANGELINI)