U Ministarstvu pravosuđa zgotovljene su smjernice za izradu zakona o lobiranju, što će vjerojatno razveseliti Hrvatsko društvo lobista koje u četiri godine svoga postojanja nije uspjelo izlobirati zakonsko reguliranje posla kojim se bave.
Lobisti će morati biti registrirani i uvedeni u poseban registar lobista. Osim što moraju biti punoljetni i nekažnjavani, protiv njih da bi se mogli baviti tim poslom ne smije se voditi kazneni postupak, a tim se poslom neće smjeti baviti državni dužnosnici od jedne do pet godina nakon prestanka obnašanja dužnosti.
U smjernicama se navodi da se reguliranjem lobiranja povećava transparentnost u donošenju odluka i sužava prostor za nastanak korupcije. No, efikasnost zakonskog okvira za lobiranje ovisi o usklađenošću s propisima o suzbijanju korupcije, sprječavanju sukoba interesa i etičkim kodeksima.
Ustrojavanjem lobiranja kao zakonske djelatnosti moralo bi se znati tko, za koga, za što, kod koga, kada i kako lobira. Naime, u registru, koji je zamišljen kao javno dostupni dokument, bili bi podatci o tome tko su osobe koje se bave lobiranjem, za koga lobiraju, koja državna tijela su kontaktirana i kada te koji je bio cilj lobiranja.
Budući zakon, koji bi mogao biti usvojen na proljeće sljedeće godine, jasno bi propisao i kako se državni dužnosnici ponašaju u odnosu s lobistima.
Komunikacija dužnosnika s lobistima treba biti takva da omogućava javnu kontrolu. Dužnosnici moraju izbjegavati davanje povlaštenog tretmana interesnim grupama, a sve bi interesne grupe morale imati jednak pristup informacijama. Smjernicama je predviđeno i to da bi dužnosnici morali izbjegavati odavanje tajnih informacija, nedostupnih javnosti, poput aktivnosti vezanih uz javnu nabavu. Drugačije kazano, dužnosnici bi u kontaktu s lobistima morali izbjegavati činiti ono što i inače ne smiju činiti. Dužnosnike se namjerava obvezati i na poštivanje transparentnosti što podrazumijeva javnu objavu sadržaja razgovora s lobistima.
Zakonom bi bilo određeno i što se smatra lobiranjem, a to su sve aktivnost kojima je cilj utjecati na sustav donošenja odluka i kreiranja politike s namjerom stvaranja ili izmjena prijedloga zakona i drugih propisa, dodjela dozvola, donacija ili drugih financijskih pogodnosti te dogovaranja sastanka korisnika lobističke usluge i javnog dužnosnika.
Lobiranje je stara i jedna od najvažnijih metoda u zakonodavnom, ali i drugim političkim procesima u Sjedinjenim Američkim Državama. U europskim se državama lobiranje kao regulirana djelatnost kasnije razvija, a neke su države tek posljednjih godina usvojile propise o lobiranju.
Europska komisija i Europski parlament u lipnju prošle godine pokrenuli su zajednički registar lobista i svih drugih koji na bilo koji način pokušavaju utjecati na kreiranje ili provedbu europskih politika. Riječ je o registru transparentnosti, a od lobističkog djelovanja pri EU godišnje se ostvari od 60 do 90 milijuna eura prihoda. (T. PONOŠ/Novi list)