Duhovito, sa snažnim gorkim dijelovima. Angažirano, ali ne doslovno, propagandistički. Autentično, iskreno, socijalno senzibilno, dirljivo. Ne znamo je li zbog nanizanog novi film Kena Loacha "Danak s anđelima" ("The Angels' Share") primjereno definirati "humornom dramom" ili, kako pišu pojedini kritičari, "ozbiljnom komedijom za publiku, koja kombinira zabavne dijaloge i socijalni realizam", no svi filmofili i poznavatelji opusa jednog od najplodnijih britanskih redatelja mogu se slobodno uputiti u kino Valli večeras, u nedjelju i u ponedjeljak u 19 sati, te u utorak i srijedu u 21.30 sati (u subotu zbog prijenosa opere nema projekcije).
Neće biti iznevjereni za jedan vrlo dobar, nepretenciozan 100-minutni film, koji je prošle godine u Cannesu dobio laskavu nagradu žirija za najbolju režiju, a na festivalu u San Sebastianu nagradu publike.
Umjesto očekivane zatvorske kazne za brutalno nasilje, naturalistčki prikazano u filmu, Robbie dobiva još jednu priliku. Dok odslužuje kaznu radom za opće dobro, upoznaje Rhina, Alberta i Mo koji, poput njega, ne mogu pronaći posao zbog kaznene evidencije.
No, dobroćudni nadzornik vodi ih na izlet u destileriju (gdje u proizvodnji nestaje dva posto pića i to se zove "danak anđelima"). U destileriji Robbie otkriva svoj talent: ima 'nos' za whisky. Iako on i njegovi kolege nisu anđeli, daje im se još jedna prilika.
Neprofesionalni glumci (odlična glavna uloga Paula Brannigana), naturalizam, autentične lokacije i autentični škotski dijalekti, naglasak na karakterizaciji likova u teškoj socio-ekonomskoj situaciji elementi su koji se mogu naći u većini filmova vitalnog 77-godišnjeg Kena Loacha od najranijih televizijskih djela "Cathy Come Home" iz 1966., do dobitnika Zlatne palme 2006., filma o irskom pokretu za nezavisnost "Vjetar koji povija ječam", do još svježije komedije "Tražeći Erica", u kojoj glumi i nogometna zvijezda Eric Cantona.
Ken Loach je odrastao u autentičnom ambijentu britanske radničke klase, kao sin električara u tvornici, a socijalist je po orijentaciji. Njegovi filmovi i televizijske serije o štrajkovima, policijskoj brutalnosti, neučinkovitim državnim institucijama su mu 80-ih, za vladavine Tacherice, cenzurirani ili im je distribucija bila otežana. Jednom je prilikom na optužbe da mrzi svoju zemlju, Loach spremno odgovorio: "Demokratska je dužnost kritizirati svoju vlast".
O kakvom je autoru riječ, najvjernije je već pokazao slučaj s njegovim prvim televizijskim uspjehom još davne 1966. "Cathy Come Home", socijalnom dramom o dezintegraciji mlade obitelji koja ostaje bez doma. Kako piše filmski.net, ovaj je film postao jednim od najvažnijih događaja 1960-ih, a način na koji je prikazano kako državne institucije psihološki oštećuju one koje bi trebali zaštititi utjecao je na izvanfilmsku stvarnost. Naime, film je u jednoj večeri pogledalo šest milijuna gledatelja, potaknuo je i javnu debatu o problemu beskućništva što je pak dovelo do otvaranja skloništa za beskućnike koje funkcionira i dan danas. (Zoran ANGELESKI)