Pored mnogih kuca, posebice onih u Primorju i na otocima, moguce je vidjeti biljke puzavice, povijuše ili penjacice kako se, bogato rascvale, penju po ogradi vrta ili terase ili po konstrukciji vrtne sjenice cineci poseban ukras kuce i vrta. Mnoge od tih lijepih povijuša potjecu iz toplijih krajeva i upravo zbog toga im odgovara mediteranska i submediteranska klima, iako nekima od njih ne smeta ni nešto hladnije podneblje pa ih je moguce saditi i u unutrašnjosti. Penjacica i povijuša ima mnogo, no za danas smo izabrali neke od najljepših kraj kojih, kada su u punom cvatu, ne možemo proci a da im se ne divimo.
Jedna od najatraktivnijih svakako je bugenvilija, porijeklom iz Brazila, odakle ju je tek u 19. stoljecu u Europu prenio francuski admiral de Bougainville po kojem je i dobila ime. Cvate bogato, najcešce crvenoljubicastim cvjetovima, iako su to zapravo pricvjetni listovi dok su pravi, mali žuckasti cvjetovi skriveni izmedu njih. Te brakteje ili pricvjetni listovi mogu, doduše, biti i drugih boja: narancasti, crveni, ružicasti ili bijeli, no kod nas vec uobicajena bugenvilija crvenoljubicastih cvjetova pokazala se najotpornija i na sušu i na nešto niže temperature pa ju je najlakše uzgojiti i njegovati. Ova penjacica koja cesto u toplijim krajevima naraste 8 pa i više metara u visinu, bogato cvate cijelo ljeto, od lipnja do rujna. Ona ne voli suviše vlage i ljeti ju je dovoljno zalijevati jednom tjedno, kad se zemlja gotovo potpuno osuši. U vodu je povremeno dobro staviti i malo gnojiva, ali tek polovicu kolicine koja je odredena za cvatuce biljke. Kad temperatura na jesen padne ispod 10 stupnjeva ona odbacuje lišce, a ako su temperature zimi niže od 2 stupnja, ona se smrzava. No, ako joj se smrzne stablo i grane, ona ipak može ponovo potjerati iz korijena i stoga je dobro oko korijena prije zime nasuti suhog lišca, komadice kore od drveta ili staviti neki drugi organski materijal kako bi se bar korijen zaštitio od hladnoce. No, ukoliko bugenviliju želimo uzgajati i u hladnijim krajevima, tada je možemo posaditi u cvjetni lonac i unijeti je u kucu. Lonac u koji je posadena ne treba biti jako velik jer ona dobro podnosi sputano korijenje, no kako voli hranjivu, laganu zemlju s dosta treseta, potrebno ju je svakog proljeca presaditi.
Treba pripaziti da voda iz lonca može lako otjecati jer bugenvilija ne podnosi da joj se suvišak vode zadržava oko korijenja. Biljku u loncu dovoljno je ljeti zalijevati dva puta tjedno i višak vode iz podloška lonca odliti. Ukoliko je želimo razmnožiti, moramo joj osigurati dovoljno topline i visoku vlagu zraka. Razmnožava se reznicama dugim desetak centimetara, koje treba u proljece zabosti u mješavinu pijeska i treseta ili polovicom plasticne boce. Ukorjenjuju se nešto teže, ali vrijedi pokušati.
Druga, takoder prekrasna ljetna penjacica je tekoma. I ona je zapravo listopadni grm koja se kao i bugenvilija može popeti prilicno visoko. Cvate krupnim, najcešce narancastocrvenim, a ponekad i žutim lijevkastim cvjetovima sve do kasnog ljeta. I tekomu razmnožavamo reznicama u proljece ili povaljenicama - grancicama koje djelomicno prekrijemo zemljom u svibnju ili potkraj ljeta pa kad puste korjencice odvojimo ih od maticne biljke. Tekoma takoder voli rahlu, hranjivu i dobro dreniranu zemlju. Odgovara joj suncano stanište. Dobro podnosi sušu, tako da je ne moramo cesto zalijevati. Kao i bugenvilija, voli suncane položaje, ali od nje bolje podnosi hladnocu pa se na otvorenom može uzgajati i u klimatu umjerenog pojasa.
Glicinija je jedna od penjacica koja cvate u proljece dugim, najcešce plavim ili plavoljubicastim grozdastim cvjetovima. Ova robusna povijuša porijeklom iz Kine koristi se za prekrivanje zidova i ograda te ukrašavanje terasa i balkona ili se sadi pored parkirnog mjesta u dvorištu kako bi radila sjenu automobilima. I glicinija je listopadna povijuša koja voli suncano mjesto. Dovoljno ju je posaditi u obicnu vrtnu zemlju i treba je cešce zalijevati, osobito dok je biljka mlada i dok nema razvijeno duboko korijenje. Razmnožava se povaljenicama ili drvenastim reznicama ljeti. Treba je podrezivati i zimi i ljeti kako se ne bi suviše razrasla.
Jedna od ljepših cvatucih povijuša je i pavit ili pavitina, koja u divljem obliku raste gotovo posvuda u umjerenom i toplijem podneblju - uz zidice te rubove puteva i šuma i penje se po obližnjem drvecu i grmlju. Uzgojene su mnoge vrste i sorte pavitina, a jedna od najrasprostranjenijih je Clematis Jackmanii krupnih plavoljubicastih cvjetova. Postoje i paviti ružicastih, svijetloljubicastih, bijelih, sitnih ali i vrlo krupnih cvjetova. Pavit cvate ljeti.
Ovu penjacicu možemo saditi na suncu, ali dobro podnosi i polusjenu. Traži svježu, propusnu i dobru zemlju pognojenu stajskim gnojem ili kvalitetnim kompostom.Traži dosta vlage i stoga je treba zalijevati cešce, ljeti i svakodnevno. U proljece je valja prikratiti. Razmnožava se takoder reznicama ili povaljenicama.
Kristova kruna još je jedna od zanimljivih povijuša koja nam je stigla iz Brazila i Perua. Posebno joj je zanimljiv cvijet dugih, ljubicastih prašnika i tucka u obliku križa. Plod joj je duguljasta, narancasta boba puna sjemenki. Slatkastog je okusa i jestiv, a i on, kao i cvijet, djeluje dekorativno. Ova listopadna povijuša pocinje cvasti u ljeto krupnim zelenkastim cvjetovima i cvate do kasne jeseni, a najcešce se koristi za ukrašavanje balkona, terasa, vrtnih sjenica, zidica i ograda. Dok u toplijim krajevima može prezimiti na otvorenom, u hladnijim krajevima se obicno nanovo sadi svakog proljeca. Traži obilno i cesto zalijevanje.
Dakako da to nisu sve naše lijepe povijuše, no ako samo jednu od tih posadite u svojoj okucnici, uz ogradu ili je pustite da se penje na balkon ili terasu, vec ste ucinili mnogo. Ove ce povijuše biti prekrasan ukras vašega vrta i oplemenit ce okoliš u kojem živite. Moci cete uživati u njihovim prekrasnim cvjetovima ili u hladu sjenice oko koje ce se njihove grane oplesti.