- Što vas je natjeralo da se 90-ih vratite muzici, nakon što ste 70-ih objavili plocu "Ne daj se, Ines"?
- Prvo, cijeli sam se život pomalo bavio muzikom, spadao sam u ljude za koje se znalo da u kavanama ili društvima ponekad poslije predstava, ili dok pijemo, zna zapjevati cudne pjesme. Onda me u muzicki svijet uvukao Arsen Dedic, bio sam mlad glumac kada me "otkrio" pa me vukao sa sobom. Zatim sam došao u Istru, sreo Morosina...
- Kako vam je kao iskusnom glumcu bilo nauciti istarski govor?
- Opojno je to. Svaki dijalekt je zapravo pravi jezik. Istarski govor je pravi jezik kojim su ti ljudi govorili. Kajkavski je pravi jezik. I cakavski. Svi ti regionalni jezici su "praviji" od štokavskog kojim mi svi govorimo, a koji je zapravo literarni jezik, izmišljeni. Bavim se time jer sam bio profesor scenskog govora na akademiji tako da to znadem.
- U seriji "Prosjaci i sinovi" igrali ste lik Matana koji je prikazan od mladosti do starijih godina, u kojima ste danas i vi. Iz današnje perspektive, što mislite koliko ste uspješno odigrali taj lik u starosti?
- Ta je serija sama po sebi carobna, a za to vrijeme kada je napravljena bila je apsolutno remek-djelo. Nažalost, 12 je godina bila u bunkeru, ali kada je konacno prikazana, bila je senzacija.
- Kako to da su se tada snimale serije koje se i danas rado gledaju i pamte, a takvih serija nema zadnjih 20 godina?
- Ne znam. Mislim da se radi o drukcijem vremenu. Ovo vrijeme nema dovoljno koncentracije za seriju, kao što nema i koncentracije za pravu literaturu ili knjigu. Sve je nekako brže. Robovi smo interneta, pisanja e-mailova. Možete li se zamisliti bez mobitela mjesec dana? Nemoguce. Sve je drukcije. Ljudi više nemaju živaca odgledati predstavu koja traje dva i pol sata, a nekada su one normalno trajale cetiri sata.
- U filmu "Novinar" glavni lik kojeg tumacite piše o malverzacijama jedne firme još tada duboko u socijalizmu, iako se recena firma ponaša kapitalisticki jer izrabljuje ljude. Mislite li da je Fadil Hadžic tim opisima na neki nacin predvidio ono što se dogodilo kasnije i što se dogada i danas?
- Uvijek je to bilo i uvijek ce biti. Novinarstvo je jedan krvav i težak posao. To je jedan užasno znacajan posao, narocito danas kada su novine jedan od najjacih opijuma s kojim covjek živi. Danas svatko, bez obzira na nivo obrazovanja, uzima novine. To je prozor u svijet jer covjek je u biti radoznao. Novine mogu manipulirati ljudima. Za vrijeme ovog rata i prijašnjih ratova novine su imale tu mogucnost da manipuliraju ljudima putem laži i neistina, a onda s druge strane i putem istina, prosvjeda, parola itd.
- Medutim u tom filmu je prikazano i kako drugi manipuliraju novinarima koji žele prenijeti tu istinu.
- Novina je jaka medijska stvar, jaca od onoga i što se na televiziji kaže jer ono što ide u eter nestane, a ovdje je zapisano i postoji samo jedna jaca stvar od novina, a to je knjiga koja je trajnija i vjecnija. Novine nestanu sljedeci dan, ali se ipak mogu izvaditi iz arhiva. Pitanje je samo odluke svakog pojedinca u kojoj mjeri on radi kompromis s društvom u kojem živi i s vlastodršcem kojem služi, od države do vlasnika novina. Samo je to pitanje, a uvijek je stvar kompromisa. Samo pravi individualac - umjetnik, sportaš, novinar? ima tu neogranicenu slobodu koje je samo on gospodar i nitko drugi. (Razgovarao Mladen RADIC)
CIJELI RAZGOVOR PROCITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE