Prica o ljudima koji su Pulu izdigli iz ruševina, u fizickom i duhovnom smislu ispricana je na izložbi pod nazivom "Filantropska prošlost" koja je sinoc otvorena u galeriji Cvajner i koja ce se moci pogledati do cetvrtka. U organizaciji Zaklade za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva na zidovima galerije izloženo je deset slika i fotografija ljudi koji su na neki nacin zadužili ovaj grad a to su, abecednim redom, Pietro Ciscutti, Zvane Crnja, Gabriele Emo, Ljubica Ivezic, Mijo Mirkovic, Boško Obradovic, Renato Pernic, Antonio Smareglia te Marko i Slavko Zlatic.
Neobicna izložba u pravo vrijeme, nazvala je ovaj dogadaj Gorka Ostojic Cvajner. "Toliko smo izranjavani da smo zaboravili biti darežljivi", rekla je ova povjesnicarka umjetnosti. O pojmu filantropije uci se doma, a darivati ne znaci samo davati novac vec to ima i duhovni aspekt, na koji je ona podsjetila i na koji podsjecaju price ljudi cije su slike izložene. Podsjetila je mlade da postoji nešto što se zove filantropija i zahvalila mladim ljudima iz Zaklade koji su ovo pokrenuli.
- Zadatak nam je da promoviramo i filantropiju i da na drugaciji nacin pokušamo probuditi svijest o njenoj važnosti, rekla je Kristina Bulešic Stanojevic u ime Zaklade dodavši da ce o njenoj važnosti više govoriti iduce godine jer puno ljudi ne razumije cemu ona služi, a može se objasniti i kao želja da se promice dobro drugih ljudi. Što je ona može se shvatiti i ako se prouce životopisi ljudi koji su u fokusu ove izložbe, a koje je kao primjere izabrala Gorka Ostojic Cvajner. Uvjet joj bio da ne bude živucih, ali da su oni koji su predstavljeni na izložbi ostavili znacajne tragove u povijesti ovog grada.
Umjesto Ciscuttijevog portreta kojeg ocito nema u arhivi, stavljena je fotografija pulskog kazališta kojeg vjerojatno ne bi bilo da Ciscutti nije poželio imati kazalište u Puli i zahvaljujuci njemu imamo teatar u kontinuitetu dok je Emo sprijecio da se Arena rastavi i preseli iz Pule. Obradovic se medu ostalim dokazao kao vrhunski organizator, pisao angažiranu poeziju i osnovao prvu privatnu knjižaru nakon 50 godina u Puli i inicirao sajam knjiga u Puli, a profesorica Ljubica Ivezic utemeljila je 1953. Istarski borac i odnjegovala, podržavala i afirmirala brojne istaknute istarske književnike i intelektualce. Skladatelju Antoniju Smaregliji priznanje je odao James Joyce rekavši da ce ga pamtiti i stoljecima nakon smrti, a grad mu se odužio ulicom i spomen sobom.
Ima tih prica još i puno su duže no što ovdje stanu, iako je Ostojic Cvajner, ukratko govoreci o njihovim životima i djelima, pokušala objasniti zašto je odabrala baš ove licnosti što joj po vlastitom priznanju nije bio lak zadatak. Tih prica ima još i puno su složenije što se može procitati i u brošuri izložbe.