Na svojoj prekjucerašnjoj konferenciji za novinare Ljubica Marfan, direktorica tvrtke Rezidencija Skiper, iznijela je niz teških kleveta na racun Glasa Istre i njegovih novinara. Optužila je uredništvo i novinare Glasa Istre (a buduci da su o Skiperu zadnjih godina pisale uglavnom Maša Jerin i Tanja Kocijancic, ovim putem dvjema novinarkama dajem apsolutnu podršku) za sljedece: da javnosti donose neistine, da njene odgovore izvrcu i cenzuriraju te da je rijec o medijskom reketu na koji oni u Rezidenciji Skiper - nisu pristali. Iako vec i ono prvo o neistinama, izvrtanju i cenzuriranju nema veze s mozgom, prica o medijskom reketu skandalozna je em sama po sebi, em zato što ju Marfan nicim nije obrazložila i potkrijepila pa se svaki normalan citatelj morao zapitati: Na što to Skiper nije pristao? Što mu se nudilo? Kakav je dogovor bio posrijedi? O kakvom se medijskom reketu radi?
Buduci da smo u potrazi za definicijom medijskog reketa u nekolicini rjecnika hrvatskog jezika ostali kratkih rukava, ostaje nam slikovito, na izmišljenom primjeru, uputiti Ljubicu Marfan u znacenje tog pojma kojim se ona, bivša novinarka, olako koristi.
Jednom davno...
Evo, recimo, ja, Dražen Dobrila, glavni urednik u nezavisnom regionalnom listu Glas Istre, osobno nazovem Ljubicu Marfan i velim ovako:
"Znate, Ljubice, imam jednu ideju. Ajte vi dajte nešto oglasa u Glas Istre - recimo, zgodne su vam one 'manšete' na naslovnici, odmah uz logotip Glasa Istre - a mi cemo o Skiperu, Kempinskom i golfu pisat' sve sjajno i bajno. Pa nek' ide to tako nekih godinu dana, a onda cemo vidjet' za dalje. A? Što kažete?"
"Hm, pa ovaj… Znate, ne znam što ce Miro reci na to. Dajte mi malo da se posavjetujem, pa vam se javim", odgovara mi ljupko Ljubica.
"Nema problema", docekam je spremno i odmah dodajem: "Ali znate da može biti problema ako ne pristanete".
"Kakvih problema, pobogu?", iskreno ce iznenadena Ljubica.
"Stvar je vrlo jednostavna: možete ili oglašavati ili ne. Ako date oglase, vec sam vam rekao, pisat cemo o Skiperu sve u superlativima, hvalit cemo projekt Kempinski na sav glas, a o golfu da i ne govorimo. S druge strane, ako ne oglašavate i ne uletite s lovom, mi cemo udarit' po vama. Pisat cemo da ste u dvije izborne kampanje donirali HDZ-u tri milijuna kuna; podsjetit cemo citatelje da ste bespravno izgradili crkvicu i da je suprotno rješenju gradevinske inspekcije niste i ne namjeravate je srušiti; da je hotel Kempinski koji gradite mimo dozvole viši za jedan metar; da ste zapoceli gradnju klupske kuce unutar golf igrališta na Crvenom Vrhu bez gradevne dozvole i da vam je zbog toga gradevinska inspekcija zatvorila gradilište; da su se neki mještani žalili na to da im se prijetilo da ce im se uzeti zemlja milom ili silom; da su neki saborski zastupnici ustvrdili da je novi Zakon o golfu raden po mjeri Skipera; da prodajete vile i apartmane tik uz golf igralište iako ste vi osobno tvrdili da to nece biti tako; da se niz hrvatskih kooperanata žalio zbog ogromnih potraživanja koja imaju prema glavnom izvodacu radova, ujedno i suvlasniku cijelog projekta Kempinski na Crvenom Vrhu - slovenskoj tvrtki Vegrad, zbog cega su je prijavili i USKOK-u; da je vaše golf igralište radilo bez valjane dozvole - dakle, nelegalno - citavih mjesec dana… I tako redom, pa 'ko živ, 'ko mrtav", kažem joj ja sve to u jednom dahu, tonom starog, beskrupuloznog mutikaše i smutljivca.
Ljubica se, plaha, prepade, nazove Miru, a Miro kaže "daj im pare, nek' se nose" i, eto, Rezidencija Skiper odjednom pocne reklamirati buduci hotel Kempinski na naslovnici Glasa Istre punih godinu dana.
No, vrijeme leti, pa prode i ta za Skiper bezbrižna godina, a onda se Miro iz nama nedokucivih razloga odjednom povuce iz projekta, izvori presahnu i Ljubica kaže Glasu Istre: "To bi bilo to; više se necemo oglašavati kod vas". E, sad slijedi prava drama! Iz marketinga Glasa Istre nazivaju Upravu, iz Uprave nazivaju glavnog urednika, a glavni saziva uredništvo koje se u gluho doba ljetne pulske noci konspirativno sastaje u vlažnim podrumima redakcije gdje donosi akcijski plan: sutra u novinama iznosimo sve Skiperovo prljavo rublje na vidjelo pa neka razmisle hoce li i dalje oglašavati ili nece! I tako i bi: Glas Istre, sve donedavno sklon Rezidenciji Skiper, odjednom mijenja plocu i pocinje s medijskim lincem Skipera sve u šesnaest.
Nemate tih para
Evo, draga Ljubice i poštovani citatelji, to bi bio tipican primjer medijskog reketa, o kojem Ljubica Marfan, direktorica Rezidencije Skiper, ne zna ništa, pa ni to da je rijec o "obicnoj" - ucjeni. Ali, buduci da je, kao što vec rekoh, gornji primjer izmišljen, Ljubica si je Marfan našla posla. Jer, ako ne odgovori javnosti tko ju je iz Glasa Istre, kada, na koji nacin i za što ucijenio, onda ce za štetu, koju je - iznoseci na konferenciji za novinare pregršt nimalo bezazlenih optužbi - nanijela ugledu novinara Glasa Istre, kao i ugledu samih novina, odgovarati na sudu.
Novinari koji su pisali o nepodopštinama Rezidencije Skiper, ali i citatelji koje Ljubica Marfan takoder podcjenjuje kao da nisu u stanju zbrojiti dva i dva, znaju istinu: Glas Istre je o Rezidenciji Skiper, svim njenim bespravnim gradnjama i kršenjima zakona, pisao i za vrijeme bivšeg, i za vrijeme aktualnog uredništva; pisali smo i prije negoli je Skiper poceo oglašavati u Glasu Istre jednako kao i za vrijeme Skiperova oglašavanja na naslovnici (dokaz: arhiva Glasa Istre), a to cemo isto ciniti i sutra, opet neovisno o tome hoce li Ljubica za reklamnu kampanju u Glasu Istre utrošiti nula ili ipak koju stotinu tisuca kuna, što je, usput budi receno, dostatno tek za 15-ak od ukupno više od 400 mjesecnih placa radnika Glasa Istre.
Prevedeno na hrvatski: Ljubice, nema tih para kojima možete kupiti Glas Istre.