Tanja i Alda iz labinskog Fenixa? Ah, da, to su one frikuše što po cijele bogovetne dane misle kako da te lutajuce pse s ulica otrgnu iz zagrljaja šintera pa ih marno sklanjaju u one napucene boksove pokraj labinske veterinarske stanice! Legitimno je zamisliti da nerijetki kibic tako doživljava junakinje naše price.
Jer, tko ce priseban, molim vas, u ovo ušljivo vrijeme, k tome još i volonterski, život posvetiti udruzi za zaštitu životinja i umjesto mrcvarenja daljinskog, šetnje uz more ili kakve slicne razbibrige za normalan narod izabrati hranjenje copora odbacenih covjekovih najboljih prijatelja, cišcenje i održavanje boksova te popratnu dezinfekciju.
To i još mnogo više svakodnevno, nekad i po osam sati, cine Tanja Frankovic i Alda Miletic iz udruge Fenix. Povremeno im pomaže tek jedna djevojka.
Ne može dosaditi
- Mnogi mi govore da smanjim obaveze oko životinja, da nadem vremena i za privatne stvari, ali nije to kao kad se covjek upiše na tenis pa ga jednostavno ostavi cim mu dosadi treniranje. Gradani cesto misle da je - zato što smo udruga - naša obaveza zbrinjavati životinje, no to radimo iz ciste ljubavi, prica Tanja.
I prije uvodnog fotografiranja jasno vam je da necete ni trebati postavljati pitanja ovoj 30-godišnjakinji, koju uznemiruje posvemašnja nebriga za te silne nogirane dojucerašnje ljubimce. Prica sama tece jer je Tanja preko ušiju zaljubljena u ?uru, Neru, Laru, Leu, Noru... Svi se oni hrane njenim prijateljstvom, eto tu pred objektivom gladnim efektne slike, koja cilja, je li, omekšati citatelja te ga ponukati da ucini dobru stvar - udomi psa.
- Kada te svoje "savjetnike" pitam da mi pomognu, oni, uz uobicajenu škužu da su zauzeti poslom, kažu i da bi ih srce zaboljelo kad bi sve to vidjeli. Ne shvacaju da ce životinje gladovati ako ih Alda i ja ne nahranimo. Stizala sam do njih i dok sam sezonski radila, nastavlja Tanja.
Udruga Fenix, shvatili ste, nasušno treba volontere, one koji bi dali ruku barem jednom mjesecno.
- Ne žalim, naravno, utrošeno vrijeme buduci da sam oduvijek obožavala životinje i htjela im bilo kako pomagati, nego mi je žalosno da pored toliko Labinjana koji se deklariraju kao njihovi ljubitelji nitko nece doprinijeti angažmanom, privremenim smještajem ili pak donacijama, koje ne podrazumijevaju samo novac, vec i deke, ogrlice, šljunak, materijal za kucice... Svašta nam treba, no to nikoga ne zanima, veli ona.
Sve više napuštenih životinja
Na udomljavanje ceka 15 pasa iz boksova, a još šest njih ima privremene skrbnike.
- Jednom za svagda treba objasniti da udruga nema azil, nego samo koristi tri stalno puna boksa ovdašnje veterinarske stanice. Mnogi, naime, misle da je tu sklonište pa racunaju da ce nam samo iskipati ljubimce. Skuceni smo pa duži ostanak psa ovdje znaci da ce svaki onaj novi odbaceni biti prepušten ulici, istice ova djevojka.
Labin, naglašava Tanja, ima ogroman problem sa sve brojnijim napuštenim životinja. Lani je udruga pronašla udomitelje za 28 pasa. Brojka ulici prepuštenih ljubimaca nekima se nece ciniti velika, no ona je, istice naša sugovornica, znatna, zbog cinjenice da Labin nema azila ni drugih uvjeta za zbrinjavanje.
Fenix je pronašao vlasnike i za 18 macaka. Njih udruga rjede prima jer nema odgovarajuce boksove, no brine o više od 30 napuštenih macaka u gradu, koje je i sterilizirala.
Problem je loš odaziv udomitelja, ukljucujuci i one privremene. Potonjih se u šest godina, koliko djeluje Fenix, javilo samo cetvero, svi u zadnja dva mjeseca. Medu njima je - pohvalno! - i dvoje gradskih vijecnika, Tamara Nestorovic i Rasim Halilovic.
- Kada pse ili macku oglasim na Facebooku, svi lajkaju, komentiraju da su divni, ali to brižnoj životinji ne pomaže. Vecina misli da ce se kao udomitelj javiti netko drugi, što je zapravo srž problema jer na koncu nitko ne reagira. Ne znam otkud ljudima ideja da ce se životinje same snaci?! Nece! Drugi ih ne vide onako bolesne, izgladnjele, iscrpljene, doslovce na rubu života, kakve ih mi nalazimo.
Bez udomitelja - eutanazija
Pomoglo bi da se jave barem privremeni skrbnici, kojima udruga osigurava hranu, cijepljenje i ostalo te cijelo vrijeme traži stalnog udomitelja. U protivnom ce psi, jer udruga nema gdje s njima, završiti u šinteraju, buduci da ih je Grad preko te službe, za koju godišnje izdvaja oko 75 tisuca kuna, dužan zbrinjavati. To, medutim, nije zbrinjavanje, vec uklanjanje pasa s horizonta, da ih više ne vidimo. Pas u šinteraju dva mjeseca ceka udomitelja, a ako se nitko ne javi, slijedi eutanazija, upozorava Tanja.
Kao svijetli primjer spominje praksu iz razvijenih zemalja, u kojima vlasnici primjereno brinu o kucnim ljubimcima.
- Ne puštaju pse ili macke da lutaju ili da se nekontrolirano kote (sterilizacija ili cuvanje) jer su kazne velike. I kod nas su propisane sankcije, no nema primjene buduci da nitko ne želi, izbjegavajuci sukobe, prijaviti nemar prema životinjama. Najlakše je štence ostaviti negdje u kutiji ili ih izbaciti na cestu, no prije toga se štošta može napraviti, na koncu i od nas tražiti pomoc u pronalasku udomitelja. Mnogi, medutim, misle da ce sve to s lutalicama vec nekako riješiti one dvije glupace, Alda i Tanja, zakljucuje naša sugovornica. (Napisao i snimio Igor RADIC)
Azil planiran na deponiju Cere
Glavobolje po lutalicama umanjio bi azil, cija je izgradnja zakonska obaveza jedinica lokalne samouprave pa je udruga Fenix pri Gradu pokrenula odgovarajucu inicijativu. Volonterka Tanja Frankovic veli da zna samo za jedno realizirano sklonište za napuštene životinje, zagrebacki Dumovec.
- U dogovoru s udrugom, labinsko komunalno poduzece 1. maj uputilo je zahtjev za izmjenama i dopunama Prostornog plana Opcine Sv. Nedelja (nedavno je održana javna rasprava, op. a.), ne bi li se uvrstila mogucnost gradnje azila za životinje na lokaciji deponija Cere, odgovorili su nam iz Grada na upit kada i gdje se planira sklonište.
Lani je Veterinarska stanica Porec, s kojom Grad ima godišnji ugovor, zbrinula 13 pasa i 26 macaka lutalica, navode iz lokalne samouprave.
Dobrotvori iz Marcane umjesto Labinjana
Udrugu Fenix Grad godišnje dotira s 13 tisuca kuna, što ni približno ne pokriva njene potrebe pa do novca dolaze i prodajom tematskog kalendara po 50 kuna. Izradili su ga supružnici Tamara i Emanuel iz Marcane.
- Pomogli su nam, kad vec nece Labinjani, i s popravkom kucica, postavljanjem šljunka u boksove, kaže Tanja Frankovic i napominje da udruga nema stalnih donatora, vec s prilozima katkad ulijecu prijatelji i poznanici.
- Samo za cijepljenje i cipiranje pasa iz boksova treba nam devet tisuca kuna, a gdje su još hrana, sterilizacija, lijecenje..., zakljucuje ona.
Prilozi udruzi mogu se uplatiti na njen žiro racun, otvoren pri Erste banci: 2402006-1100456243.
?uro traži udomitelja
Vlasnika ili pak (privremenog) udomitelja, medu ostalim psima, hitno traži ?uro, pitomi crni mješanac nalik koker-španijelu. Dobrotvori mu mogu pomoci ako nazovu Tanjin broj mobitela: 091/783-7138. Udruga ga ne može preuzeti zbog popunjenih boksova, a privremenom skrbniku, dok se ne pronade onaj stalni, spremna je osigurati i hranu.