I ovog su ljeta mnogi s nestrpljenjem iščekivali da svoja vrata otvori Dječji ljetni sportski kamp na Fratarskom otoku. Kamp, čija je misija promocija sporta i ekologije kod djece raznih dobnih skupina, ove godine obilježava jubilarnu desetu godinu postojanja i među prvim je takvim kampovima organiziranim u Puli, zahvaljujući Sportskoj zajednici Grada Pule i suorganizaciji RSD Uljanik i Fratarskog d.o.o.
Djeci jako lijepo i zabavno
Iako je ovaj kamp na Fratarskom namijenjen djeci u dobi od 5 do 12 godina, u njemu ima i djece od četiri godine, a svi zajedno uživaju u bogatom sportskom i zabavnom programu svakodnevno od 8 do 16 sati. Mi smo posjetili prvi turnus ljetnog kampa koji je okončan u petak, a danas kreće drugi turnus koji je već odavno bukiran. Kako nam je rekao voditelj kampa Branko Uležić, ostalo je još nešto mjesta za treći turnus koji će trajati od 31. srpnja do 11. kolovoza. Kada smo ih posjetili, djeca su upravo bila u vodi sa svojim trenerima i odgajateljima koji su ih podijelili u grupe prema njihovim plivačkim sposobnostima, te su jedni učili plivati, drugi su još uvijek usavršavali svoje plivačke vještine, a treći su igrali vaterpolo. Njihovi izrazi lica, cika i vika potvrdili su nam da im je ovdje jako lijepo i zabavno, a to su nam na kraju i djeca sama priznala.
- Sada sam igrao vaterpolo, to mi se jako sviđa, i još tu plivamo s daskama i ronimo i igramo se i baš mi je lijepo. Tu su i neki moji prijatelji iz vrtića koje poznajem. Prvi put sam u kampu ali htio bih doći još koji put. Danas će mi doći tata pa ćemo tu na otoku i spavati, rekao nam je simpatični četverogodišnji Toni Vorkapić.
On nije jedino dijete koje ponekad s roditeljima prespava na Fratarskom. Dapače, dosta roditelja, djedova i baka kampira s djecom i unucima na ovom otočiću i svejedno upišu djecu u sportski kamp da bi im ti ljetni dani bili ipak ispunjeni kvalitetnim aktivnostima, a ne dosadom. Mnoga djeca se rado uvijek iznova vraćaju u kamp, kao naša slijedeća sugovornica.
- Već treću godinu dolazim u ovaj kamp jer mi se tu jako sviđa, a najljepše mi je kada vozimo kajake. Prvo počnemo s trenerima voziti, a kasnije idemo i sami jer kajakarimo samo tu uz obalu unutar ove mreže na moru. Onda još i plivamo, ronimo, učimo skakati s mola, imamo radionice nakon ručka, igramo šah, dečki igraju nogomet, i tako, rekla nam je Nina Jelić (8,5 godina).
Devetogodišnja Eva Šain došla je u kamp drugu godinu za redom jer joj je tu, kaže super, a isto kao i Nina najviše uživa u kajaku, ali i u radionicama u kojima, kaže, rade puno zanimljivih stvari i puno toga nauče. Svi su oni imali priliku naučiti i osnove jedrenja jer su im u goste došli instruktori s jedrilicama klase Optimist, što su svi s nestrpljenjem očekivali, kao i ronjenje s bocama.
- Super je roniti, jer onda možemo vidjeti razne ribe i vidjeli smo periske i naučili smo da ih ne smijemo dirati, jer su to žive školjke i zaštićene su. Jako su lijepe, izgledaju kao pola srca, rekla nam je Nikoleta Selovin (9 godina), a onda su se djevojčice pogledale i iz njih je provalio smijeh prikriven rukama jer ih je slika asocirala na dečke iz kampa koji su "dosadni jer su se zaljubili u neke cure", priznale su nam.
S djecom radi sedam stručnih osoba među kojima je i medicinska sestra, a njihov je dan u kampu sasvim ispunjen raznim zanimljivim i edukativnim aktivnostima. Branko Uležić istaknuo nam je da se u slobodno vrijeme, najčešće za vrijeme predaha nakon ručka, djeca mogu zabavljati igrajući društvene igre, ali je zato strogo zabranjeno "visiti na mobitelima".
Stvaranje novih sportaša
- Gotovo sva djeca imaju mobitele, ali ne dozvoljavam igranje igrica i korištenje mobitela, osim ako se nekome moraju javiti. Mislim da ovdje na Fratarskom i u kampu imaju sasvim dovoljno mjesta za igru i razonodu i da ionako doma previše vise na mobitelima i kompjuterima. I svi to pravilo poštuju, nema nikakve pobune ili ljutnje, ovdje su ipak došli da se druže i nauče nešto, i onda kada nauče, na primjer, roniti ili voziti kajak, onda su jako ponosni na sebe i jača njihov osjećaj odgovornosti za vlastitu sigurnost i samostalnosti. Za njih uopće nije mala stvar to što prvi put sami upravljaju nekim plovilom. Jako su uzbuđeni i zbog zarona s bocama, to im je isto poseban doživljaj. Sve ovo što nauče u kampu, neke od njih kasnije nagna da se nastave baviti plivanjem, ili jedrenjem ili veslanjem, i tako ujedno stvaramo nove naraštaje sportaša, istaknuo je Uležić.
Nema brige za djecu niti kada je ružno vrijeme, pa se ne mogu odvijati planirane aktivnosti na moru. Uležić nam je objasnio da se kod kratkotrajnih neverina ili kiše najčešće sklone pod nastrešnice na samom otoku, a kasnije djeci pruže onaj poseban osjećaj kupanja u moru nakon kiše. No, ako je vrijeme dosta loše, što ih ne zadesi često, onda odlaze u posjet pulskom Aquariumu, špilji Feštinsko kraljevstvo ili na ranč Barba Tone u Manjadvorcima. (Patricija SOFTIĆ, snimio: Milivoj MIJOŠEK)