Ljeto je za kulturne djelatnike najvažnije doba godine, jer su često angažirani na raznim festivalima, radionicama i sličnim projektima ili jednostavno imaju priliku posjetiti mnoga kvalitetna događanja u domaćoj ili stranoj produkciji.
No ljetnoj kulturnoj eksploziji mnogi zamjeraju preklapanje najatraktivnijih događanja na području Pule, ali i duž cijele Istre. Isto tako postoji problem prevelike koncentracije svih događanja u udarno vrijeme nakon kojega nastaje zatišje. Nakon ljetne sezone znatno je manje događanja. Ne može se reći da se zimi baš ništa ne događa, ali u pravilu se stvaraju prevelike ''rupe'' između većih festivala što izrazito negativno djeluje na domaću publiku koja se zadnjih godina smanjila. Iako Pula ima dio populacije koja redovito prati kulturna događanja činjenica je da zapravo strani gosti uvelike popunjavaju prostor.
Mršava posezona
Pitanje kulturne ponude izvan sezone aktualno je pitanje svakog manjeg grada u Hrvatskoj, a ovdje imamo velike oscilacije što nam s jedne strane govori da Pula ima veliki potencijal, ali ljetna vreva nam ukazuje i na masku koja padne kada se grad isprazni, a ljetna euforija splasne. Svoja razmišljanja i stavove vezane uz ovu uvijek aktualnu temu iznijela su naša poznata lica kulture – Gorka Ostojić – Cvajner, povjesničarka umjetnosti, Robert Pauletta i Vlatka Kolarović, urednica programa iz kulture HRT-a
Gorka Ostojić – Cvajner ovako komentira kulturnu ponudu Pule, njezinom potencijalu i oscilacijama…
- Starogradska jezgra Pule je decenijski neopravdano zapuštena sa socijalnog, infrastrukturnog, graditeljskog, komunikacijskog i sadržajnog aspekta. Kada Pula ponovno otkrije i afirmira svoju urbanu i građansku matricu u koju su ugrađeni visoki kriteriji i jednak standard, tek tada će se moći govoriti o istinskom gradu kulture. Neovisno o toj poraznoj činjenici koja obezvrjeđuje i prezire monumentalno kulturno naslijeđe grada, a time i njegov duh, Pula ima i to svakodnevno pokazuje i dokazuje velik potencijal, kako u domeni institucionalne, tako i u vaninstitucionalnoj kulturi. Najveći problem je po mom sudu u tri uzročno – posljedično vezane karike. Prva je u krivoj impostaciji turizma u Puli kao tranzitnog i masovnog, umjesto stacionarnog i personaliziranog, suvremeno impostiranog turizma, s ciljem otkrivanja i vrednovanja svih milenijskih vrednota i ovovremenih ljepota grada. Druga je u odsutstvu samopoštovanja koje dopušta da se masovna proizvodnja velikih i malih, značajnih i beznačajnih kulturnih zbivanja u Puli događa mahom ljeti. Redistribucija kulture mi se zato čini nužnom u smislu protežitosti na cijelu godinu. Znači za njih i za nas. No kako bi se to dogodilo, kulturu treba znalački promišljati, pravednije financirati, mudro koordinirati i kao treće, promijeniti sustav gradskih, županijskih i državnih poticaja, na ime cjelogodišnje protežitosti kulturnih događaja.
Odlaze i umjetnici
Danas poticaji organizatore tjeraju na sezonski rad u kulturi, veli uvažena likovna kritičarka. I nastavlja o tome je li Pula plodno tlo za likovno stvaralaštvo kako je kao i u svakoj domeni, Pula sposobnošću i nadarenošću svojih pojedinaca i grupa bodar i dobar grad. Pa tako i u domeni likovnosti. Što se pak struke tiče, na žalost, ona se najmanje veže u smislu posjete za muzejsko galerijske prostore i najmanje iskazuje tako važnu i potrebnu kolegijalnost. Neovisno o toj činjenici, muzeji su i galerije u Puli oformili svoju i brojnu i vjernu publiku.
Ostojić Cvajner također je iznijela potencijalna rješenja kada je u pitanju poticanje lokalne publike na češće praćenje likovne scene, te se isto tako osvrnula i na problem odljeva mladih kreativaca iz Grada, ali i Države.
- Izložbe i projekti koji predstavljaju i promoviraju lokalne autore ili lokalne teme zagarantirano imaju svoju publiku. Za sve ostale, ma koliko bili poznati i priznati u svijetu, valja uložiti dodatan trud. I baš zato valja raditi na programima koji nas ne izoliraju već šire horizonte, otvaraju platformu komparacije, valorizacije ili revalorizacije vlastitih dostignuća, predlaže Ostojić Cvajner te zaključuje da mladi, najčešće ne svojom voljom, odlaze iz Pule i iz cijele Hrvatske, siva je to kuga naše zemlje.
Veliki potencijal
- Neko sam vrijeme bilježila sa tugom imena i prezimena, završene studije, specijalizacije, gradove i države u koje su odlazili nadareni i ambiciozni mladi ljudi. Nismo se baš trudili da ostanu ovdje, neovisno o krizi i njezinom dugom trajanju. Bilo bi pristojno barem znati tko su oni, gdje su i što rade, odnosno kako ih, kada i čime možemo prizvati, makar i nakratko ovdje. Mislim da je to moralna obaveza Grada jer kada siva tvar jednom ode, vrlo se rijetko vraća., zaključila je Ostojić Cvajner.
Pulu su unatoč tako tmurnoj slici, brojni stručnjaci prepoznali kao grad s velikim potencijalom - kako zbog same infrastrukture tako i zbog ljudskih potencijala, no kako upotpuniti sadržaj tijekom godine pitanje je koje mori mnoge kulturne djelatnike. Između ostaloga, Pula se bori za titulu europskog grada kulture. Poznata urednica programa iz kulture HRT-a, Puljanka Vlatka Kolarović koja je ujedno i uključena u projekt kandidiranja Pule za europski grad kulture smatra da je naša kulturna ponuda bogata i izvan sezone.
- Sjetimo se samo najznačajnijeg književnog sajma u regiji, Sa(n)jam knjige u Puli, festivala knjige i autora koji u prvoj polovici prosinca Pulu pretvara u živo i vibrantno kulturno središte, napominje Kolarović te iznosi svoje ideje za poticanje građana na snažniji angažman u kulturi.
- Aktiviranje građana te razvoj i edukacija nove publike jedan je od najznačajnijih izazova suvremene Europe, pa i natječaja za najprestižniju titulu Europske prijestolnice kulture. Problemi koji se spominju nisu samo pulski ni „domaći“. Svi su se kulturni organizatori u svijetu našli pred sličnim pitanjem: kako doći do mladih, kako obrazovati novu publiku koja danas odrasta u nekom posve novom digitalnom okolišu i koju je lakše naći na društvenoj mreži nego u galeriji. Jedan od koraka mogao bi biti aktivnije uključivanje mladih u stvaranje kulturnih programa, kroz niz radionica i edukativnih stvaralačkih procesa. Mladi bi morali znati da kroz kulturu mogu biti vidljiviji, da kroz nju mogu imati svoj glas, kaže Kolarović.
Promatrajući publiku na mnogim kulturnim zbivanjima često se može primijetiti da struka zauzima dobar dio publike, Vlatka Kolarović ne slaže se s time u potpunosti te tvrdi suprotno.
- Mislim da su to predrasude. Istina je da se ponekad zimi dogodi da se u galeriji skupi desetak prijatelja, to su oni koji doista vjerno prate kulturne događaje. Ali ako malo bolje pogledate način na koji svoju publiku generiraju događaji oko festivala poput Vizualije, PUF-a, ili izložbe u galeriji Sveta srca, da spomenem samo neke, vidjet ćete da je riječ o vrlo raznolikoj publici koja nerijetko može poslužiti kao podsjetnik na ona vremena kada je građanski sloj u cijelom društvu bio aktivniji i vidljiviji. Dakle, problem publike danas je problem cjelokupnog hrvatskog društva. Jedan je njegov sloj potpuno nevidljiv, iznosi Kolarović .
Profiliranje destinacije
Akademski slikar Robert Pauletta koji već dugi niz godina svojim radom doprinosi našoj kulturnoj ponudi osvrće se na ljetni život Grada tvrdeći kako se Pula tek budi kao turistička destinacija i da tu naravno ima vidljivog nesnalaženja - od podilaženja ruralno-populističkom ukusu do vrhunskih suvremeno koncipiranih festivala, (muzika, film, light...) koji su se srodili s Gradom i koji privlače profiliranu publiku istovremeno involvirajući i domicilno građanstvo. Sudeći po tome, Pauletta zaključuje da snage postoje i da će nužno doći do određene profilizacije. Kao ključno nameće se pitanje Starog grada i adekvatne valorizacije arhitektonske baštine.
Uspoređujući ljetnu i zimsku ponudu Grada , R. Paluetta jasno iznosi svoj stav da kada govorimo o ljetnoj ponudi, kultura spektakla (spletke i ogledala), o tome ima vrlo jasno stajalište, no u ovom času zamah takve scene u Puli uzima za dobro, želeći vjerovati da njihov (festivalski) backgraund može djelovati dugoročno motivirajuće, dakle ne samo kao scenografija za nečiji selfy.
- Zimska je razglednica Pule ponešto drugačija, no grad je nevelik, i ne bi valjalo upadati u stereotipne lamentacije. Nude se kvalitetni kulturni programi od kino-opere do jazza, od suvremene umjetnosti i baleta, do poezije i katkad vrlo kvalitetnog kazališta. U tom bi smislu mogli reći da grad više nudi iznutra nego što nudi izvana izgledom svojih ulica, fasada, parkova i trgova, primjećuje Pauletta. (Elena ORLIĆ)