Da lopovi kradu i da im je na meti ama baš sve, nije novost. Poljoprivrednici su često žrtve, ali ove je godine lopovluk uzeo previše maha pa je umaška obitelj Vuch odlučila stvari uzeti u svoje ruke i već mjesec dana spava u svom polju - na improviziranom krevetu od kartona između pomidora.
Proizvode ljetne kulture na terenu od hektar i pol koji se nalazi tik uz glavnu cestu na ulazu u Umag, neposredno prije friško napravljenog novog kružnog toka, pa tako njihove sočne lubenice i dinje mame poglede prolaznika - poštenih i nepoštenih. Neki stanu i kupuju voće i povrće na njihovom štandu uz prometnicu, a drugi dolaze van radnog vremena i besplatno se posluže.
Maurizio Vuch veli da su naviknuti na krađe, jer stalno naočigled nestaje voće i povrće koje uzgajaju. No, kada su im jedne noći krajem lipnja "digli" čak 400 kilograma dinja, odlučili su da moraju nešto poduzeti.
Od prijavljivanja krađa policiji rezultata nikada nije bilo, a ove godine, kaže Vuch, krade se više no ikada.
- Jedno jutro mama Flavia i ja primijetili smo da nedostaje dinja pa smo tog dana u četiri reda nabrojali 150 komada na zemlji. Drugo jutro, kada smo otvorili štand, a meloni su nam na polju točno preko puta, vidjeli smo da je sve prazno. Izbrojali smo ih niti 40, a falilo je i krastavaca, luka i češnjaka. Prijavili smo to policiji, koja je napravila uviđaj i to je bilo to.
Tada smo u obitelji, a svi se time bavimo i od toga živimo, dogovorili dežurstvo u smjenama. Nakon zatvaranja štanda u 21.30 vraćamo se - jedne noći brat Sergio i ja, druge tata i ja, pa mama i tata, a pomaže i prijatelj Ive, ispričao je Maurizio. Karton za spavanje postave između rajčica ili preko puta ceste, na drugoj njivi iza štanda, u kukuruzu.
Prisiljeni su na noćna dežurstva jer drugog rješenja nemaju. Već su jako umorni, danju rade u tvrtkama gdje su zaposleni, zatim beru lubenice, dinje, paprike, melancane, češnjak, luk i sve ostalo što prodaju na štandu, a noću su budni, jer moraju dežurati. (piše i snimila T. KOCIJANČIĆ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU