Balkanski etno-jazz ispunio je Veliku salu Doma hrvatskih branitelja, gdje je, prvi put u Puli, ali vec treci u Hrvatskoj, nastupio Matt Darriau Paradox Trio u sklopu Jazzbina Pula Jazza '09.
Bili su to zvukovi Balkana, ali ako se netko uplašio da ce mu Darriau i Paradox Trio prodati još jednu folk veselicu pod etno-jazz, prevario se. Darriau zna što radi, obrazovan je i okružen iskusnim glazbenicima koji ne sviraju komercijalne šlagere kakvi se mogu cuti na radiju, televiziji ili iz nekog jureceg "mercedesa". Iako ih sviranje balkanske glazbe zabavlja, oni su je shvatili sasvim ozbiljno i pokazali gdje je granica izmedu komercijale koja nam se vjecito servira pod narodnu muziku i kvalitetne balkanske muzike. Najvažniji sastojak je inovativnost.
Kao što su vec pokazali neki glazbenici koji su na Jazzbini svirali balkansku muziku, važno je ne reciklirati i ono što je stoput prežvakano. Oni se ne drže vjecito jednog te istog, nego putuju po Balkanu, kroz Grcku i Tursku, a skladbu "Balkan Eyes", primjerice, Darriau je posvetio curi koju je upoznao u Transilvaniji. Raznolikost ovih krajeva glazbenici docaravaju i korištenjem razlicitih instrumenata.
Osim klarineta i saksofona, Darriau svira i gajde, mali klarinet koji je kupio u Budimpešti i kaval. Simpaticni i nenametljivi Seido Salifoski lupa po raznim vrstama udaraljki, a Rufus Capadoccia, osim violoncela, svira i osmožicani bas, samo se Brad Shepik revnosno drži svoje gitare usput pokazujuci da mu jednako dobro leže klasican jazz, koji je izvodio prije tjedan dana s Joeyjem Baronom, kao i balkanski akordi. Da mu se Balkan uvukao pod kožu, Darriau je pokazao i zahvaljivanjem na hrvatskom, premda se mucio s mikrofonom koji je stalno padao.
Da ne misle ništa mijenjati u drugom dijelu, dali su do znanja lepršavom "Arabesque" s drugog albuma. Cijelo vrijeme Paradox Trio zvuci uglavnom razigrano i veselo, prilicno ambijentalno, tek na trenutke sjetno, ali uglavnom ujednacenog tempa te se nije dogodilo da su ritam usporili na duže vrijeme.