Ana Dezso Domme u utorak je u ližnjanskom domu umirovljenika Vita sana, u društvu štićenika, osoblja i vlasnice Verice Jovanović, proslavila stoti rođendan. Čestitali su joj ližnjanski načelnik Marko Ravnić i njegov zamjenik Matija Maurović, poklonivši joj buket cvijeća i čokoladnu tortu.
- Sretno 100 lit, i da je barem još toliko, kazao je Ravnić i poželio slavljenici sve najbolje. Ovo je bila repriza proslave koja je protekli tjedan održana u krugu Anine obitelji: sina, četiriju unuka i tri praunuka.
Ana je Mađarica, rođena 2. siječnja 1917. godine u Belom Manastiru. Proživjela je turbulentno stoljeće na teritoriju kojim su vladale četiri države i bjesnila tri rata. Nadživjela je tri sestre i dva brata, a prisjeća se i majke, koja je umrla u 23. godini, kada je Ana bila četverogodišnjakinja. Radila je u Narodnoj banci u Osijeku, a u Pulu je, na nagovor sina i unuka, stigla 1999. godine nakon muževljeve smrti.
- Jako se dobro osjećam, dobrog sam zdravlja, iako sam preživjela četiri operacije, samo ne čujem dobro, slabo vidim i ne mogu hodati. Godine čine svoje, kaže vesela Ana, podižući čašu "u zdravlje". Lijepo joj je u domu, kaže, vrlo je zadovoljna osobljem, ishranom i smještajem. Pitamo je da izdvoji najljepše trenutke u životu.
- Najljepše sam proživjela 20 godina s mojim drugim mužem. U firmi sam malo radila, muž je rekao da budem doma jer on zarađuje za život. Puno sam putovala, obišla sam Njemačku, Hrvatsku, Bosnu, Srbiju, Belgiju, Sloveniju, Italiju, kaže Ana koja osim hrvatski, govori mađarski i njemački jezik.
Tajna dugovječnosti ne postoji. Stvar je u umjerenosti.
- Nisam nikad pušila ni pila, umjereno sam živjela. Puno sam radila i svima pomagala, otkriva slavljenica.
U domu Vita sana boravi 28 štićenika, a nakon što se u svibnju otvori nova zgrada koja se nalazi pored postojeće, ovdje će se moći smjestiti 54 osobe, najavljuje Jovanović. (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)