Nekoć davno, prodaja duše Vragu iziskivala je određenu dozu hrabrosti. Trebalo se u ponoć uputiti na raskršće. Trebalo je pričekati sablasnu kočiju sa zapregom od četiri jarca. Trebalo je trgovati s njezinim strašnim putnikom pod varljivom svjetlošću mjeseca. A trebalo se suočiti i s eventualnim sankcijama koje su naši bogobojazni preci nametali onima koji su trgovali s Đavlom. No u današnje vrijeme, kao što je to otkrio Mirko Buhaček, trgovina s Nečastivim bila je puno jednostavnija.
Da odmah pojasnimo, Mirko nije imao niti jednu okultnu koščicu u sebi. Nikada nije pokazao interes za opskurne simbole, naopake križeve i crne mačke. Nije čak ni slušao Black Sabbath zatvoren u nekoj garaži u društvu svojih prištavih tinejdžerskih kolega. Upravo suprotno, Mirko je u svojim mladim danima odjeven u jarke boje veselo cupkao u rave ritmovima, voleći sve oko sebe.
Ta se ljubav prema bližnjima ponešto smanjila s vremenom i na rubu tridesete Mirko je jedva podnosio face koje je gledao svaki dan na putu od kvartovskog kafića do kladionice. Bilo je dana kad mu čak ni mala Suzi iz kladionice, koju je on u sebi zvao Sisata Suzi, nije mogla izmamiti osmijeh na lice. U izmaglici besposlenosti, dok je osluškivao prigušene udarce Rozinih lažnih kroksica u kuhinji i Lukino urlanje u dvorištu, Mirku se činilo da mrzi čitav svijet i da čitav svijet mrzi njega.
No jedne večeri, dok je na fejsu procjenjivao kako prijateljeva cura izgleda u badiću, pogled mu je slučajno pao na jedan od onih iritantnih personaliziranih oglasa na desnoj strani ekrana. "Trebate novi život?" pitao ga je oglas. "Da", promrmljao je Mirko i majušnim trzajem kažiprsta kliknuo vrata u bolju budućnost. "Mirko Buhaček", iskočilo je u novom prozoru, "nudimo vam život kakav zaslužujete!".
Mirko je na trenutak zastao - ne zato što je ta nepoznata stranica znala njegovo ime, to su već ionako znali Facebook, Google, Paypal, E-bay, Njuškalo, Index i YouPorn, već zato jer mu je sve zamirisalo na neku nasrtljivu sektu koja se bombastičnim frazama i lošim web dizajnom bori za nove članove - no na kraju je ipak kliknuo još jednom. Na ekranu se pojavila tek adresa i pored nje mala poruka koja je veselo žmigala - "vaš sastanak je zakazan u srijedu u 10 ujutro".
Do srijede je Mirko već gotovo zaboravio na sastanak. Probudio se kasno, Luka je već bio u školi, a i Roza je nestala, odrađujući valjda jutarnju smjenu u frizerskom salonu. Odvukao se do Jaguara na kavu i tek kad je spazio umorno lice konobarice koju je za šankom davio lokalni pijanac, sjetio se da bi tog jutra trebao biti negdje drugdje. Budući da je Roza uzela Golf na posao, smrdljivim se autobusom dovezao u centar.
Na adresi koju je tražio stajala je neupadljiva poslovna zgrada ponešto prašnjavog staklenog pročelja. Pločice uz vrata tvrdile su da prostor u njoj zauzimaju jedna osiguravateljska kuća, dva odvjetnika, zastupnik opreme za solarije i "Novi život - lifestyle konzalting agencija". Lift ga je ispljunuo na trećem katu, pred vratima od mliječnog stakla. Na trenutak je oklijevao, želeći pokucati, ali na koncu ih je samo gurnuo i našao se u malenoj prostoriji, pred pultom za kojim je sjedila tamnokosa djevojka upadljivo žvačući žvakaću gumu.
"Buhaček", rekla je, a ton joj nije bio upitan nego oštar, "kasnite pet minuta, čekaju vas". Trznula je palcem prema vratima iza sebe, upadljivo prebacila žvakaću s jednog kraja usta na drugi i bez daljnjih komentara spustila pogled natrag na ekran.
Htio je pokucati, ali vrata su bila tapecirana pa je jednostavno ušao. Ured je izgledao posve obično, baš kao i mulac od dvadeset i nešto sitno, u prugastom sivom odijelu i ružičastoj košulji, koji je sjedio u njemu.
"Gospodine Buhaček", nasmiješio se, "uđite, uđite".
Mirko je ušao i oprezno sjeo na stolicu nasuprot klincu.
"Nije vam baš jasno, jel'da?", nasmiješio se malac široko. "Pa, bit ću kratak. Moj vam poslodavac nudi vrlo povoljan ugovor.
Povoljan za vas, naravno: u zamjenu za nekoliko sitnica koje vam ionako ne trebaju dobit ćete životni stil kakav želite i zaslužujete. Ostvarit ćete svoje potencijale, da se tako izrazim. Ispuniti si želje. Najluđe fantazije."
"Vaš poslodavac...", promucao je Mirko.
"Moj poslodavac." Mali se povjerljivo nagnuo prema Mirku.
"Njegovo veličanstvo, Princ Tame. Nečastivi glavom i bradom."
"Jebote, ti si lud!" Mirko je skočio na noge, ali mali se nije dao zbuniti.
"Slušaj, seronjo", procijedio je kroz blistavi osmijeh, "znam svako sranje koje si napravio, od toga kako si zalijepio ogledalo na vrh cipele da vidiš jel' Mirela iz treće klupe fakat ne nosi gaćice do toga da za svoj zadnji obrtnički pothvat nisi platio niti jednu ratu doprinosa državi. Imaš ludu sreću što si uopće ovdje. Zato ne seri nego slušaj!"
Mirko se s treskom spustio na stolicu.
"Stvari stoje ovako: ti potpišeš ugovor s nama i dobiješ život kakav želiš, a mi dobijemo tvoju dušu nakon smrti. I usput nam imenuješ jamca kojeg ćemo cijediti."
"Jamca?"
"Jamca, ofkors. Jel' ti misliš da je količina sreće u ovoj dolini suza neograničena? Moraš imenovati nekog koga poznaš i kome dobro ide, a mi ćemo se pobrinuti za ostalo."
"I njegova dobra sreća će prijeći na mene?"
Dečko ga je odmjerio pogledom. "Pa... to je najbliže objašnjenju koje bi tvoj mozak mogao shvatiti."
Mirko se namrštio. "Imam jednog susjeda, Vlado Herc se zove. Ima automehaničarsku radionicu, ugrađuje frajerima čipove u aute. Lova i komadi se lijepe za njega. Napuhani govnjar, ako mene pitaš. Može on?"
Mladac je nešto otipkao na svom laptopu, pogledao Mirka i nasmiješio se. "Savršeno", rekao je.
Niti pola sata kasnije, još uvijek stežući u ruci fasciklu s ugovorom i posjetnicom svoje lifestyle konzalting agencije, Mirko je ušao u kladionicu. Nasmiješio se Suzi i pogledao svoj listić. Imao je dobar predosjećaj.
Roza Buhaček imala je meko srce. Još kao djevojčica skupljala je bespomoćne životinje, a kad je odrasla, skupljala je bespomoćne muškarce. Zato se i nije previše iznenadila kad ju je Mirko ostavio čim mu je u životu krenulo.
A krenulo mu je sto na sat - od povećeg dobitka koji je osvojio u kladionici pred dvije godine pokrenuo je biznis s nekakvim blesavim usisavačima na vodenu paru. Prodavali su se kao ludi. Nakon šest mjeseci imao je dovoljno novaca da izgradi novu kuću s prodajnim salonom u prizemlju. Odselio je od Roze i Luke i spetljao se s malom Suzi iz kladionice. Roza ih je ponekad vidjela kako jure mjestom u njegovom srebrnom Audiju TT. A počeo se baviti i politikom. Dogurao je do mjesta načelnika općine, a šuškalo se da na sljedećim izborima sigurno ulazi u Sabor.
No Rozi to nije nimalo smetalo. Ona je pronašla novog izgubljenog muškarca. Mirkov i njezin bivši susjed, Vlado Herc, našao se na meti poreznika i morao je platiti dva milijuna kuna poreza. Radionica mu je propala, prijatelji su ga zaboravili, a zgodne djevojke iščezle iz njegovog života. Od stresa je oćelavio i dobio psorijazu. No, imao je Rozu koja se brinula o njemu.
Zapravo, toliko se brinula da mu je jednog jutra dala komadić papira koji je pronašla među stvarima koje je Mirko zaboravio. "Novi život - lifestyle konzalting agencija", pisalo je iznad broja telefona.
"Vladek, vidi ovo", rekla je. "Mirko mi je jednom spomenuo da se obogatio zbog savjeta koji mu je dao neki konzultant. Možda su to baš ovi."
Nekoliko dana kasnije Vlado Herc, propali automehaničar, ušao je kroz vrata od mliječnog stakla odsutno se češkajući po ljuskavim podlakticama.
"Herc", rekla je djevojka za pultom, žvačući otvorenih usta, "čekaju vas".
Mladac u uredu objasnio mu je uvjete ugovora. Kad je trebalo imenovati jamca, Vlado nije oklijevao ni trenutka. "Mirko Buhaček", rekao je.
"Mirko Buhaček", zasmijuljio se dečko u odijelu, "kako zanimljivo!"
Bilješka o piscu
Jelena Dunato rođena je u Rijeci 1980. godine. Objavila je nekoliko kratkih priča u različitim zbirkama. Radi u muzeju kao eksponat i, povremeno, kustos. Živi na relaciji Rijeka - Cres.