Upitani o mogućnostima liječenja hrvatskih osiguranika u Općoj bolnici u Izoli, koja je žiteljima sjeverozapadne Istre dvostruko bliže od Pule i Rijeke, iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje podsjećaju da se na sve osiguranike primjenjuju iste pravne odredbe europskih i hrvatskih propisa.
Riječ je o direktivi EU-a o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti, a evo kako u HZZO-u tumače u kojim slučajevima hrvatski osiguranici mogu potražiti liječničku pomoć u izolskoj ili kojoj drugoj prekograničnoj bolnici: za hitnu liječničku intervenciju, pojedine pretrage i specijalističke preglede, hospitalizaciju i trebaju li za to kod sebe imati EU-iskaznicu zdravstvenog osiguranja.
- Bez obzira na to što je bolnica u Izoli osiguranicima s područja Umaga i Bujštine bliže od Opće bolnice u Puli ili Kliničkog bolničkog centra u Rijeci, prema hrvatskim propisima ne može se koristiti hitna zdravstvena zaštita za slučaj koji se dogodio na teritoriju Hrvatske. Ako se hitni slučaj dogodio na teritoriju Slovenije, tada za sve osigurane hrvatske građane, pa tako i građane s teritorija Bujštine, vrijede ista pravila.
U slučaju kada je našim građanima u nekoj od zemalja EU-a, pa tako i Sloveniji, potrebna hitna medicinska pomoć, a nisu prethodno izradili EU-zdravstvenu iskaznicu, bit će im pružena hitna pomoć, no, nažalost, zdravstvenu će uslugu morati sami platiti ako ne pribave potrebnu dokumentaciju do kraja liječenja, odgovaraju iz HZZO-a.
Ako hrvatski osiguranik s područja sjeverozapadne Istre želi neki specijalistički pregled ili dijagnostičku pretragu obaviti u Općoj bolnici u Izoli, jer mu je to bliže (ili brže) nego u hrvatskim bolnicama, treba imati uputnicu izabranog liječnika i može se u izolskoj bolnici naručiti na traženi pregled ili pretragu, poručuju iz HZZO-a te dodaju da treba računati da hrvatski osiguranik ne može imati prednost pred slovenskim, što znači da će i u toj ustanovi biti stavljen na listu čekanja.
Prethodno odobrenje HZZO-a potrebno je za bolničko liječenje koje traje duže od jednog dana, za dijagnostiku koja se provodi na skupoj opremi, recimo MR i CT, te za postupke koji su osobito rizični za pacijenta, poput koronarografije.
I za postupke za koje je potrebno odobrenje HZZO-a i za one druge, pacijenti sami plaćaju uslugu i tek potom traže povrat troškova. Tom zahtjevu, ako nisu imali prethodno odobrenje HZZO-a, prilažu medicinsku dokumentaciju kojom se dokazuje potreba za obavljenom pretragom te potvrda da je učinjena. Kvaka je u tome što HZZO priznaje tzv. domicilne cijene, dakle one po kojima plaća pojedinu zdravstvenu uslugu svojim ugovornim ustanovama u Hrvatskoj. (D. PALIBRK)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU