Kazalište je mjesto susreta s istinom, pa i ukoliko kao dio publike ne imali predznanja o dramskom tekstu, pa i ako svjedočili njegovoj začudnoj transpoziciji u plesni pokret, čime su tijela u prostoru jedini nositelji naracije.
Pročitali vi i zadnjih godina iznova Moliereovog "Tartuffea" ili ga preskočili i u školskoj lektiri, znali vi priču iz Evanđelja o cariniku Zakeju i Isusovim riječima tom grješniku ("Danas mi je boraviti u tvojoj kući"/'For Today, I Must Stay At Your House'), bitan dio te istine o cijeni dvoličnosti i manipulativnosti, aktualan do boli i danas, iskazan je u sjajnoj novoj plesnoj predstavi nagrađivanog redatelja i koreografa Matije Ferlina koja je u produkciji i izvedbi Zagrebačkoga plesnog ansambla premijerno izvedena sinoć u Mediteranskom plesnom centru u Svetvinčentu, usput fenomenalnoj transformaciji nekadašnje Oštarije Ćuk u teatar.
Izostaje presuda Tartuffeu
Iako je Moliereov 'Tartuffe' prvi put odigran 1644. godine, poveznica sa suvremenošću ne nedostaje i kad se ovo gostovanje u Savičenti tumači i kao "večeras u gostima, u vašem domu", aludirajući time na muke zagrebačkih plesača s prostorom i zagrebačkim gradonačelnikom.
U Ferlinovoj predstavi izostaje sud, presuda "pobožnom" Tartuffeu koji se na prijevaru domogao cijele imovine obitelji, a smrt glave kuće Orgona (impresivno kreiranog i kostimiranog lika igra Domagoj Janković) u završnici prati histerični krik Tartuffea, kojeg je energično oživjela Roberta Milevoj. Njen (Tartuffeov) pad od bola može se tumačiti kao grizodušje zbog svojih činova, zbog ipak razvijenog odnosa s Orgonom ili, pak, jauče zbog svijesti da će, otkriven, morati odguliti pravosudnu kaznu.
Požudnog Tartuffea uspijeva razotkriti Orgonova žena Elmira (koju igra odličan i možda najimpresivniji Darko Japelj) pred skrivenim mužem. No, i nakon toga gospođa Pernelle, Orgonova majka (dojmljiva Petra Valentić) i nakon toga vjeruje u Tartuffea, sve dok se ne zgrozi Tartuffeovom tužbom sudu i kralju zbog koje cijela obitelj mora iseliti iz kuće koja više ne pripada njima.
Posebno je u predstavi očaravajuća izravna i uvjerljiva komunikacija s publikom svih devetoro izvođača, od kojih nitko, ni u jednom trenu, ne napušta pozornicu. Svatko suveren u pojedinim dionicama, igrali su još Petra Chelfi, Andreja Jandrić, Sintija Kučić, Marin Lemić i Kasija Vrbanac.
Ravno u oči
Frontalni pogled svih izvođača prema publici (ravno u oči, uvjerljivo a nenapadno) jedino u raspletu razbija Tartuffe (Roberta Milevoj), no taj dio nećemo otkriti zbog buduće publike.
Nakon uspješne inscenacije drame "Staklena menažerija" Tennesseeja Williamsa 2015. godine, koja je funkcionirala kao osnova za kreiranje prvog rada iz ciklusa 'Staging a Play', Matija Ferlin nastavlja istraživati područje između tjelesnog izričaja/pokreta i konvencija kazališnog jezika. Ferlin već potpisuje nekoliko radova koji uključuju neki oblik izvedbenog teksta (Samice, Istovremeno drugi, Mi smo kraljevi a ne ljudi, Sad Sam Lucky), a u ovom se novom ciklusu autor prvi put suočava s kanonskim djelima dramske umjetnosti.
Odlične, gotovo konstruktivističke kostime kreirali su Matija Ferlin i Desanka Janković; jednostavnu, a iznimno sugestivnu scenografiju potpisuje redateljev brat Mauricio Ferlin, dramaturgiju Jasna Jasna Žmak, a odličnu mantričnu glazbu Luka Prinčič.
Nakon sinoćnje premijere i večerašnje reprize u Svetvinčentu, predstava će se premijerno predstaviti zagrebačkog publici 4. prosinca u Zagrebačkome kazalištu mladih, uz reprizu 5. prosinca. Projekt je nastao u produkciji Zagrebačkog plesnog ansambla i suradnji s Istarskim narodnim kazalištem - Gradskim kazalištem Pula, Zagrebačkim kazalištem mladih i Mediteranskim plesnim centrom. (Zoran ANGELESKI, snimila Jelena JANKOVIĆ)i