"Odlučila sam vam poslati mail da možda vi pomognete jadnim bolesnicima i medicinskim sestrama koje rade u neljudskim uvjetima. Dakle, u bolnici u Puli na obje lokacije grijanje se pali od 5 do 10 ujutro i od 17 do 22 sata. Prozori i balkonska vrata na obje lokacije su izvitopereni od starosti ili razbijeni tako da kroz njih redovito puše", započinje pismo pacijentice pulske bolnice, koja se potpisala kao Monika, a koje je ovih dana stiglo u našu redakciju.
"Težak sam bolesnik i igrom slučaja bila sam u bolnici na obje lokacije", nastavlja nadalje. "Najbolje je kad se bolesnica pored vas mora presvući pa sestra nakon toga mora provjetriti tako da se još bolje smrznete. Vjerujte mi, ležim ispod tri deke i noge su mi ledene. Poslala sam anoniman mail i bolnici i Ministarstvu zdravlja, ali i danas je opet isto. Grijanje je sada ugašeno i upalit će se tek u 17 sati, a ako se morate istuširati, morat ćete čekati kad se oni udostoje upaliti grijanje. Mislim da je u današnje vrijeme to sramotno."
Tragom ovog pisma obratili smo se sanacijskoj upraviteljici Opće bolnice Ireni Hrstić koja nam je potvrdila da je ista pritužba stigla i u Ministarstvo zdravlja i na službenu e-mail adresu bolnice.
Kaže da je navedeno vrijeme grijanja točno, ali da nije fiksno, da se prilagođava svakodnevno, ovisno o vremenskim uvjetima.
- U slučaju potrebe, za iznenadnih promjena vremena, odgovorne ili dežurne sestre dojavljuju bilo upravi bolnice, bilo tehničkoj službi koja onda regulira intenzitet i vrijeme grijanja. Nažalost, adekvatnu temperaturu uz dotrajale zidove i drvenariju gotovo je nemoguće postići. Zbog dotrajalosti zgrada zimi je problem hladnoća, a ljeti vrućina. Idealno rješenje ne postoji u uvjetima u kojima radimo, ali najbolje što možemo postići je prilagoditi se komentarima i pritužbama bolesnika i osoblja, kaže dr. Hrstić.
Nadamo se, dodajmo, da će Pula i svi istarski pacijenti konačno stvarno dočekati novu, ljudskiju zgradu bolnice. Ali, do tada - zagrijmo im barem ove trošne zidove, nema ničeg goreg od hladnoće. I obojimo ih, konačno. Kilogram po kilogram boje, zid po zid, za toliko bi se valjda našlo novca. Zapustili smo do krajnjih granica staru civilnu bolnicu, desetljećima čekajući novu.
Zadnjih godina ne zatrpava se više ni golemi krater što se svake zime otvori na parkiralištu uz zgradu u kojoj su ginekologija, pedijatrija i fizikalna terapija. Pa se ljudi na štakama, trudnice i očevi s bebama u nosiljkama dovijaju kako prijeći baru-jezero tik do ulaza u zgradu.
Još se među zaposlenicima bolnice prepričava kako je zadnji put tu rupu, prije dvije-tri godine, zatrpao direktor pulskog groblja Darko Buršić. Išao čovjek na fizikalnu terapiju, vidio problem i poslao sljedeći dan kamion šljunka. (D. PALIBRK)