Lesar: Hrvatska ljevica su Laburisti i možda OraH

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Hrvatski laburisti - stranka rada stalno su na stabilnih 10 posto u anketama, a sebe vide kao istinske ljevičare i zaštitnike rada. U danima kada se obilježava Međunarodni Dan rada s predsjednikom stranke Dragutinom Lesarom razgovarali smo o tome kakva ljevica Hrvatskoj danas treba i koje je mjesto laburista na sceni.

Pred nama su europski izbori 25. svibnja, kakva su očekivanja laburista? Na sceni su i novi igrači poput OraH-a, bojite li se da će zadrijeti i u vaše biračko tijelo?
Uspjeh europskih izbora u najvećoj mjeri će ovisiti o izlaznosti birača. U ovih godinu dana ipak su građani imali prilike malo više se informirati o radu Europskog parlamenta, a napominjem da se u ovom trenutku preko 50 posto pravne legislative i zakona koji se primjenjuju u državama članicama - donosi u EP.

Dakle, ti su izbori veoma važni. Što se tiče rejtinga stranaka, naš rejting je u stalnom rastu, on je stabilan na nešto preko 10 posto i stalno raste, manje ili više na mjesečnoj bazi. Mislim da je osnivanje Laburista prije 4 godine pridonijelo političkom pregrupiranju koje će dovesti do toga da možda već na ovim euroizborima padne ova bipolarna podjela, i to je jedan od najvećih uspjeha Laburista. To je mogući začetak treće političke opcije s novim igračima.

Kako tumačite rast OraH-a? Niste odgovorili na koji način će oni utjecati na vaš rejting.
Ankete su jasno pokazale da su oni duboko zagazili u bazen SDP-ovih birača koji su jako razočarani politikom Vlade, te su prešli k njima. Malo jest to čudno, jer OraH je dio SDP-ove parlamentarne većine, ako niste primijetili.

Je li OraH opasnost za vas?
Ne. Kad bi bili, to bi se već vidjelo u anketama.

Tko danas čini pravu ljevicu u Hrvatskoj?
Mislite, ikakvu?

Koga će Laburisti podržati na predsjedničkim izborima, Ivu Josipovića? Dajete podršku njegovoj inicijativi da se postigne konsenzus oko reforme lokalne i regionalne samouprave te mirovinskog i zdravstvenog sustava?
O tom potom. Stranke mogu imati tri izbora: držati se po strani, imati svog kandidata ili podržati nečijeg. Mi o tome još nismo otvorili razgovore u stranci, prerano je. A što se Josipovićeve inicijative tiče, bilo bi jako dobro postići konsenzus, zato sam se i začudio da odgovora iz Vlade i od Milanovića nema.

Očito, i predsjednik Josipović svjestan je da premijer više ne može sam rješavati probleme, da mu treba pomoć. To zapravo vidim kao potez predsjednika koji želi pomoći premijeru. A ovaj ne odgovara... To je valjda u duhu njihovih "dobrih odnosa".

Da ste sada u poziciji vlasti, koje biste rješenje ponudili? Naravno, ovdje govorimo o problemima koji su globalni, ali ipak?
Nema jednog rješenja. Recimo, jedna od mjera mogla bi biti oslanjanje na vlastiti monetarni suverenitet i sreću da još nismo u eurozoni. O čemu se radi? HNB ima 12 milijardi eura deviznih rezervi deponiranih u stranim bankama s kamatom od 0,8 posto. A mi se kao država za pokrivanje javnog duga zadužujemo po 6,5 posto, i još smo sretni kad i to dobijemo.

Po nama, dio tih rezervi, recimo pet milijardi eura, iskoristiti treba za smanjenje javnog duga, kako bi se dug prema stranim vjerovnicima smanjio. Odnosno, da se država zaduži kod HNB-a za taj novac. Vjerujem da bi kamata HNB-a bila maksimalno 2 posto, i time bi se direktno smanjio pritisak na državni proračun.

Nominalno, sam javni dug ne bi odmah bio smanjen, naravno, ali bi se promijenili vjerovnici i uvjeti. Tada bi država sigurno dio novca mogla usmjeriti u poticaje ka proizvodnji. Takva mjera mogla bi dakle dati izravne efekte. Drugo, smanjili bismo javne investicije u infrastrukturu, za tzv. potrošne investicije, kao što su bile sportske dvorane koje nešto i nose dok se grade, ali sada su samo trošak. Takve projekte bi malo odgodili. Novac treba usmjeravati izravno u proizvodnju.

Pa evo, HDZ baš takve projekte predlaže kao spas za Hrvatsku, velike infrastrukturne projekte.
Vidio sam, naravno, oduševljen sam idejom o gradnji tunela. Mogli su ponuditi i gradnju velikih kapaciteta zatvorskog sustava po modelu javno-privatnog partnerstva. Moram priznati da sam razočaran što to nisu ponudili, pa oni najbolje znaju da nam to treba.

Idemo biti ozbiljni: jedna od mogućih mjera, koja možda nije bomba, ali bi bila vrlo praktična i korisna, jesu i poticaji za mlade, za samozapošljavanje. Odnosno, s obzirom na to da država nema više novca za te poticaje, mi smo za uvođenje interventnih zakona, primjerice da se ovih 20.000 ljudi što se prijavilo za samozapošljavanje sada, u statusu samostalnih obrtnika, oslobodi svih poreza i davanja 3 godine.

Država time nema novi trošak, ok nema ni taj prihod - ali je zaposlila 20.000 ljudi koji su spremni pokrenuti vlastiti mali biznis. Takvih mjera može se donijeti na desetke. To mogu biti mjere ograničenog vremenskog trajanja, ali bi bile vrlo konkretne.

Vlada je dobila nalog Europske komisije za smanjenje deficita, koprcaju se kako znaju i umiju, režu, ali objektivno - nije lako toliko smanjiti deficit u tako kratkom vremenu. Koji bi bio vaš odgovor na tu situaciju, da ste na vlasti?
Spomenuti prijedlog o deviznim pričuvama imao bi recimo direktne posljedice i na deficit, primjerice. Ali, znate, tu se postavlja osnovno pitanje - tko uopće tvrdi da je pravilo EK o 3 posto državnog deficita jedino ispravno za razvoj i stabilnost neke zemlje? To je samo jedna obična dogma! Mi to osporavamo.

Ispričat ću vam kako je do toga došlo: 1982. godine francuski predsjednik Mitterand je imao problem sa svojim ministrima koji su stalno k njemu dolazili po još, po još, po još novca, i on je svojim ekonomskim savjetnicima rekao dajte nađite neki model da prestanu s tim. Ti ekonomski savjetnici rekli su: ok, limitirat ćemo državni deficit. 1 posto je premalo, 2 posto isto, uostalom tada je Francuska već imala 2,7 posto deficita, pa su odlučili da to bude 3 posto.

Kako to znam? Pa upravo ti ljudi, Mitterandovi savjetnici, tek su sada prije 6 mjeseci progovorili o tome, javno su to priznali. A što je bit - deficit od 3 posto održiv je i moguć samo i isključivo ako je rast BDP-a minimalno 5 posto. Inače, to jednostavno ne ide. Dakle, bit ne može biti rezanje deficita nego, opet - proizvodnja. (T. Tomičić/Novi list)
 


Podijeli: Facebook Twiter