Iako se u javnosti stekao dojam da će svi troškovi prije i nakon legalizacije bespravno sagrađenih objekata biti višestruko manji od onih prema prijašnjem zakonu, činjenica jest da prosječan vlasnik takve nekretnine (izuzmemo li vlasnike gomile apartmana), na koncu, kada se podvuče crta pod sve račune, neće proći puno jeftinije.
Vlada je trebala donijeti uredbu o naknadi za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, u kojoj svatko može izračunati koliko će ga koštati legalizacija. Činjenica jest da je tzv. kaznena naknada puno niža nego ranije, dakle, rješenje o legalizaciji će pojeftiniti. No, nakon što ga vlasnik dobije (a može ga plaćati i u ratama), na adresu će mu stići računi za komunalni i vodni doprinos koji, ovisno o veličini objekta i zoni u kojoj je smješten, doseže i po nekoliko desetaka tisuća kuna.
Iako je ministar graditeljstva Ivan Vrdoljak apelirao na jedinice lokalne samouprave da snize i te doprinose te da omoguće njihovo plaćanje u ratama, činjenica jest da se oni u Istarskoj županiji zasad odobravaju na ne odveć predug rok, od 12 do 24 mjeseca, te da se nisu mijenjali u odnosu na prethodno razdoblje. Nakon što je spomenuta uredba obznanjena, svatko bi trebao izračunati koliko će ga koštati nelegalni objekt i može li ga uopće platiti.
Prema uredbi, visina naknade za nekretninu koja se ozakonjuje utvrđuje se ovisno o veličini, lokaciji, odnosno položaju u prostoru i namjeni nekretnine te načinu plaćanja naknade. Naime, ako se plaća u gotovini, tada se odobrava popust od 25 posto. Naknada se, nadalje, određuje prema volumenu, a ne kvadraturi objekta: kuća izgrađena na, recimo, pulskom Monte Turcu od stotinu kvadrata ima otprilike 300 kubičnih metara. Za tih 300 kubika naknada po obujmu i namjeni iznosi 1.200 kuna, što se onda treba pomnožiti s koeficijentom lokacije, koji u ovom slučaju (objekt izvan građevinskog područja) iznosi tri. Na koncu dolazimo do ukupnog iznosa naknade od 3.600 kuna.
Ukoliko bi se isti objekt jednakog obujma nalazio, recimo, na području Rovinja, u zaštićenom obalnom pojasu, tada koeficijent lokacije iznosi sedam, pa se naknada penje na 8.400 kuna. No, prije nego što dođe do rješenja, nelegalni graditelj prvo treba angažirati ovlaštenog arhitekta ili inženjera građevine koji će mu izraditi elaborat građevine, što će ga koštati od tisuću do tisuću i pol eura. Tu smo već na cifri od 11, odnosno gotovo 15 tisuća kuna, što je manji dio troška. Tek sada slijede vodni i komunalni doprinosi, koji se razlikuju ovisno od općine do općine.
Oni također ovise o namjeni objekta, odnosno zoni, pa su tako viši ukoliko je objekt uz more ili u središtu grada. Vodni doprinos utvrđuju Hrvatske vode: za obiteljske kuće do 400 kvadrata u zoni A (1.000 metara do mora) iznosi 11,25 kuna po kubiku, a u zoni B (više od tisuću metara od mora) iznosi 7,5 kuna.
Nismo uspjeli doznati koliki je komunalni doprinos za područje Pule, odnosno Monte Turca. U Općini Ližnjan komunalni doprinos za stambene objekte za zonu I (Ližnjan) iznosi 104 kune po kubičnom metru, a u II. zoni (stara jezgra Ližnjana, Šišan, Valtura, Muntić, Jadreški) iznosi 75 kuna po kubiku.
Dakle, u jeftinijoj zoni II legalizacija kuće od sto kvadrata, odnosno 300 kubika, koštala bi od 1.200 do 3.600 kuna, komunalni doprinos iznosio bi 31.200 kuna, elaborat arhitekta oko 7.500 kuna, dok bi vodni doprinos iznosio najmanje 2.250 kuna.
Sveukupno, vlasnik takve nekretnine, da bi došao do urednih papira, morao bi platiti između 42.150 i 44.550 kuna. Ukoliko je uz tu kuću garaža koja nije veća od 50 kvadrata, na nju se plaća naknada za legalizaciju od 500 kuna te se prema kubikaži obračunavaju doprinosi. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)