Izložba posvećena važnosti i ulozi Italije u umjetničkom razvoju arhitekta i dizajnera Le Corbusiera, smatranog ocem moderne arhitekture, koja se otvara ovoga četvrtka u Nacionalnom muzeju umjetnosti 21. stoljeća (MAXXI) u Rimu, predstavlja značaj i ulogu Italije u njegovu umjetničkom i arhitektonskom izričaju.
Slijedeći promjene u gledištima i interesima toga umjetnika, slikara, arhitekta i kipara, izložba "L'Italia di Le Courbisier" (Le Corbusierova Italija) bavi se ulogom talijanske kulture u razvoju njegove arhitektonske misli, od najranije dobi pa sve do smrti 1965. Mladi Charles-Edouard Jeanneret, poznatiji kao Le Corbusier, u razdoblju od 1907. do 1923. četiri je puta uzastopno putovao u tu zemlju u potrazi za razumijevanjem u prvome redu fizionomije velikih kultura u povijesti umjetnosti od kasne antike do renesanse , a potom i konstrukcijskog duha rimske civilizacije.
Kroz 320 originalnih dokumenata i tristotinjak fotografija, izložba kronološki i tematski slijedi Le Corbusierova istraživanja, od njegova prvog putovanja u Italiju početkom prošloga stoljeća, preko nastojanja da svoje ideje uvede u suvremeni grad koja su ga u 30-tim godinama prošloga stoljeća odvela u Mussolinijevu Italiju u potrazi za narudžbama, do nikad realiziranih projekata u 60-tim godinama prošloga stoljeća.
Posebna pozornost bit će posvećena Le Corbusieru - slikaru i epizodi s listom 'L'Esprit Nouveau' koji je između 1920. i 1925. uređivao s francuskim kubističkim slikarom Amedeom Ozenfantom, te njegovim suradnjama s talijanskim tjednicima i mjesečnicima. To, kao i suprotstavljanje purizma i metafizike teme su koje nude priliku za suočavanje Le Corbusierovih slika iz njegova purističkog razdoblja s onima drugih umjetnika, poput Carla Carre, Giorgia Morandija i Gina Severinija.
Danas ikona svjetske arhitekture, Le Corbusier je i nakon Drugog svjetskog rata nastavio posjećivati Italiju: u Bergamu je sudjelovao u 7. međunarodnom kongresu moderne arhitekture CIAM (1949.), kao gost Milanskog trijenala na konferenciji "De Divina et Humana Proportione" (1951.), u Veneciji je sudjelovao u Međunarodnoj konferenciji umjetnika i ljetnoj školi CIAM-a (1952.), pa sve do Torina (1961.) i Firence, gdje je 1963. održana prva velika izložba njegovih radova u Italiji.
Izložbom su obuhvaćena i dva važna le Corbusierova poslijeratna projekta, nova bolnica u Veneciji i Olivettijeva poslovna zgrada u Rhou, čiju gradnju nije doživio. Ta dva projekta važni su primjeri arhitektonske poetike Le Corbusierova kasnijeg razdoblja, a na izložbi su oživljena umjetnikovim originalnim crtežima, skicama i modelima. Izložbu upotpunjuje obilje fotografskog materijala, nudeći integrirani pogled u inače manje vidljiv dio Le Corbusierove osobnosti - u čovjeka iza umjetničkih i arhitektonskih projekata.
Otvorena, do 17. veljače 2013., izložba je ostvarena u partnerstvu sa Zakladom Le Corbusier. (Hina)