Očito je trend Hollywooda u zadnje vrijeme (nekako je krenulo sa Stalloneovim "Profesionalcima") u jednom filmu okupiti najveću glumačku elitu i time prodati gledateljima jedan proizvod s više dobrih začina.
Komedija "Last Vegas" Johna Turteltauba (1963.) ni po čemu nije slutila na dobar provod uz javno stvoren image o Michaelu Douglasu (Billy), kojega su mediji razvlačili zbog bolesti i rastave, o Robertu De Niru (Paddy) koji se također hrvao sa zdravstvenim poteškoćama, Morganu Freemanu (Archi) i Kevinu Klineu (Sam) koji se namjerno postarao za ovu priliku, dok je Mary Steenburgen (Diana) hrabro pokazala svoj očuvani stas i glas, ali se sve na kraju pokazalo kao urnebesna komedija na svaku pokazanu boru.
Očito se John Turteltaub slučajno ne spominje kao jedan od najtalentiranijih režisera, isto tako i producenata, pa se ne treba čuditi što se ova komedija o četvorici dugogodišnjih prijatelja koji se okupljaju nakon 58 godina kako bi proslavili momačku večer jednog od njih koji se uspio izvući (Billy) i to u Las Vegasu doimlje kao nezavisna produkcijska realnost, sve samo ne tipičan američki proizvod. Više kao sarkastična satira Kairostamija, ili još bolje u stilu britanskog izloga Montyja Pythona, na što valjda podsjeća izvrsni Kevin Kline koji je s ostalim davno zabljesnuo u "Ribi zvanoj Vanda" (1988.).
Ovaj film treba obavezno gledati i ogledati se u njemu - i opustiti se - iako ste gladni i žedni, bez posla i pred otkazom, u kreditima ili u francima, pogotovo ako svako malo pobolijevate ili ste na pretragama jer ćete se zapitati samo jedno: Koliko sam u životu sačuvao (i zaslužio) prijatelja koji će biti tu uz mene kada me sve ove nevolje dohvate? Ako imate dobar odgovor i na koga se pozvati već ste veliki sretnik i smijete se smrti dok ste još živi. (M. ĆURIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU