Možete li zamisliti da se, u vrijeme ovih naših nedavnih snježnih oluja, kada se temperatura spuštala i do minus sedamnaest stupnjeva, u jednom danu nadete na mjestu u kojem je cak za pedeset Celzijevih stupnjeva toplije?
Upravo tolika me temperaturna razlika docekala na malezijskom otoku Langkawi, gdje sam nedavno otputovao u povodu održavanja 8. festivala Medunarodne organizacije gradova knjiga (International organisation of booktowns - IOB), koje je clan i istarski grad Pazin.
Putovanje do tog sjevernomalezijskog otoka, tik do granice s Tajlandom, dugacko je i u šparnoj kombinaciji kojom sam putovao vodi od zagrebacke zracne luke preko Istanbula, Singapura, Kuala Lumpura i naposljetku lokalnim letom za Langkawi, kroz vremensku razliku od sedam sati.
Turisticki otok Langkawi, površine cetiristotinjak cetvornih kilometara i sa stotinjak tisuca stanovnika, ima malenu, ali lijepu zracnu luku, slobodno cu reci - ljepšu i uredeniju od zagrebacke. Diljem otoka rasporedeni su turisticki resorti i hoteli svih kategorija, i za plitke i za jako duboke džepove, ali i brojne atrakcije koje ovaj otok nudi svojim gostima - od prirodnih ljepota do kulturno-povijesnih znamenitosti.
Klima je tropska, ali blaga, vlažna, ali ugodna: kažu da se temperatura ovdje nikad ne spušta ispod 25, i nikad ne diže iznad 34 stupnja, što znaci da se citav život odvija se unutar temperaturne skale od svega devet stupnjeva! Da nisu putovali u Evropu ili Ameriku, neki od naših domacina nikad ne bi imali potrebu obuci nešto s dugim rukavima.
Najvece naselje na otoku je grad Koah, u kome se uz hotele i uobicajene gradske servise nalazi i šarolika trgovacka cetvrt, s brojnim natkrivenim štandovima, ali i manjim i vecim ducanima i trgovackim centrima. U njima se nudi sve, a citav otok je duty free zona, što je trgovackoj djelatnosti dalo poticajan vjetar u leda.
Hrana i pice vrlo su jeftini, ali ipak treba paziti gdje se što narucuje jer vam se može dogoditi da obicnu kavu platite i prihvatljivih šest kuna, i nevjerojatnih 40 kuna, a na jednom sam mjestu doživio da mi kavu za van u nedostatku plasticnih caša natoce u obicnu plasticnu vrecicu s utaknutom slamkom.
Buduci da se Langkawi nalazi na pogranicnom podrucju, tajlandska se obala može vidjeti golim okom, a na otoku ima i Kineza, Indijaca i Indonežana, multikulturalnost na azijski nacin ocituje se na svakom koraku.
Tri popodneva, koliko su nam domacini namijenili za vodene obilaske znamenitosti otoka, nedovoljna su da bi se vidjele najvažnije atrakcije.
Domacini su nas odveli u muzej Galeria Perdana u kome se cuva nekoliko tisuca predmeta koje je za svoje podulje diplomatske karijere na dar dobio bivši malezijski premijer Mahathir Mohamad. Stotine umjetnickih slika, skulptura, figurica od plemenitih metala ili bjelokosti, starinskog ili modernog oružja, raznih vrsta vozila - od drvenih bicikala sve do luksuznih automobila, pa cak i jednog bolida Formule 1, izloženo je u ovome muzeju, a prva atrakcija na koju ce vam kustosi skrenuti pažnju su portreti premijera Mahathira i njegove supruge izradeni iskljucivo od konjske i kozje dlake.
Na Langkawiju uspijevaju 52 vrste mangrovog drveca koje se razlikuju po plodu, obliku lista, strukturi kore, ali svima je zajednicko da rastu iz vode - i morske i slatke, i da su jednake visine jer uzajamno nadmetanje za suncevom svjetlošcu ne dopušta da se ijedno izdigne iznad drugih, a da ga ostali ne slijede, kazuje vodic Zaher, istinski zaljubljenik u prirodu ovog otocja.
Niti jedna vrsta mangrovog drveta nema jestive plodove, a u šumama što rastu iz vode ipak žive majmuni. Cime se hrane, pitanje je kojim se s nama poigrava Zaher. Odgovor zvuci nevjerojatno - majmuni love ribu, a kad zagusti jedu i mangrovo lišce. Mangrove plodove majmuni ipak ubiru, a kad uvide da s njima ne mogu ništa - odbacuju ih na tlo i tako doprinose razmnožavanju ovog drveca.
Zbog riblje-lisnate dijete majmuni su agresivni prema turistima koje cesto napadaju misleci da im mogu oteti hranu pa zato Zaher upozorava: ne gledajte majmune u oci, a pogotovo im se nemojte smijati otkrivajuci zube - mislit ce da ih izazivate! Osim majmuna, koji su nas ispracali pogledima, oštre oci naših vodica pokazale su nam i druge primjerke zanimljive faune mangrovih šuma: pola metra velike guštere monitore te nekoliko primjeraka zmija iz opasnog roda vipera koje su se site odmarale omotane oko mangrovih grana.
Velike varane, najvece guštere i najopasnije predatore mangrovih šuma, nismo vidjeli, ali smo upozoreni da njihov ugriz može biti koban iako nisu otrovni zbog obilja zlocudnih bakterija u njihovoj slini.
Vlasti posebno štite mangrove šume jer bilo je u bližoj prošlosti kradljivaca koji bi ostavili tanak red drveca vidljiv s rijeke, a iza tog "zida" posjekli stabla i po stotinjak metara u dubinu. Od mangrovog se drva, naime, radi najbolji drveni ugljen za roštilje na svijetu, preprodavacima donosi dobru zaradu, ali da vecu korist mangrove šume mogu donijeti dok slobodno i mirno rastu, pokazao je slucaj tragicnog tsunamija iz 2004. godine.
Iako je otok Langklawi bio u zoni najjaceg neposrednog udara tsunamija, štete su bile minimalne, a ljudskih žrtava na otoku uopce nije bilo - zato jer su tsunami zaustavile i ublažile upravo mangrove šume koje se prostiru u obalnom pojasu koji se prostire kilometar i pol od obalne crte prema unutrašnjosti.
Uz fenomenalnu klimu, dojmljivu prirodu, jako zanimljivu kulturu, jedinstvene plaže, druželjubive i srdacne ljude te izrazitu društvenu svijest i skrb o umjetnosti, napose knjizi i pisanoj rijeci, Langkawi u mojim uspomenama ostaje mjesto na kugli zemaljskoj koje svakako želim ponovno posjetiti.