Izvršna vlast u Hrvatskoj već (pre)dugo najavljuje izmjene Zakona o radu, promijenile su se i Vlade, čak je sadašnji premijer kao opozicionar potpisao i peticiju sindikata protiv promjena rečenog zakona, ali izmjene su i dalje na dnevnom redu.
Koje konkretne izmjene se planiraju i što bi trebale donijeti radnicima, što poslodavcima, a što državi, iz Ministarstva rada i mirovinskoga sustava nisu nam znali reći, iako njihovi čelnici već neko vrijeme u javnosti spominju jedinstvene ugovore o radu, rad od kuće, na skraćeno radno vrijeme, kod više poslodavaca… Vladin nacrt izmjena zakona narodni bi poslanici trebali amenovati u drugoj polovici 2013., dakle tik nakon ulaska u EU.
Izmjene traži "trenutak u kojem se nalazimo" odnosno kriza, te "socijalni partneri", čitaj: poslodavci. Potonji se žale na visoku cijenu rada, a "prevelika radnička prava" povezuju čak i sa sušom stranih investitora. Prije će biti da im smetaju otpremnine koje moraju isplatiti radniku kojem uruče otkaz, otkazni rokovi, godišnji odmori… Na tragu izjave Marija Montija, talijanskog (tehničkog) premijera, da je monotono čitav život provesti na istom radnom mjestu, odnekud se pojavio i šef HSLS-a Darinko Kosor i ustvrdio da je "u ovoj zemlji previše osoba u stalnom radnom odnosu".
Živimo li u istoj zemlji? U mojoj zemlji menadžeri polažu pravo na višemilijunske otpremnine (poput Hrvoja Vojkovića iz državnog Croatia osiguranja), dok radnici žive sve nesigurnije, nikakvi ugovori ni sindikati ne uspijevaju ih spasiti otkaza, mjesecima neuplaćenih plaća i doprinosa, stalnih smanjivanja plaća, pokušaja brisanja prava na putne troškove, uspješnih brisanja prava na božićnice, regrese i jubilarne nagrade…
Poučeni lošim iskustvom, većina se boji da će i najavljene promjene radnog zakonodavstva ići nauštrb radnika i da neće smanjiti nezaposlenost. A kad posve utihnu sezonski biznisi, na birou će ih biti oko 340 tisuća. Na poslu ostaje niti 1,4 milijuna radnika, 233 tisuće manje nego u rujnu 2008. Sindikati se pitaju gdje je logika u izjavama da će lakše otpuštanje povećati broj zaposlenih. Evo što na to kažu u Hrvatskoj udruzi poslodavaca.
- U Zakonu o radu vidimo prepreku otvaranju novih radnih mjesta, dijelove Zakona treba prilagoditi aktualnom gospodarskom trenutku. Promjenom ZOR-a treba stvoriti uvjete lakšeg i jednostavnijeg zapošljavanja. Lakše zapošljavanje automatski znači i jednostavniji i jeftiniji proces otpuštanja, jer su to dvije strane istog novčića - moramo dinamizirati gospodarstvo i tržište rada jer nas na to prisiljava dinamično i vrlo konkurentno poslovno okružje, kaže Davor Majetić, glavni direktor HUP-a. (D. PALIBRK)
Rad na određeno EU-praksa
Rad na određeno vrijeme postaje praksa u svim zemljama Europske unije: to je sadašnjost i budućnost radnika. Radnik koji nije stalno zaposlen boluje od dvije bolesti: nedostaje mu kontinuitet u radnom odnosu i ne raspolaže dohotkom kojim može programirati vlastitu budućnost. Bez rada na neodređeno ne može dobiti kredit i srediti jednostavne potrebe poput zaštite od bolesti i osiguranja starosti. Jednog dana kada generacija Europljana koja je proživjela radni vijek u takvom sustavu rada bude morala u mirovinu, ostat će bez novca za preživljavanje. Tko će im pomoći?
U Italiji masa radnika na određeno vrijeme u stalnom je porastu; u Španjolskoj od 100 potpisanih, čak ih je 90 na određeno vrijeme. Poduzetnici masno zarađuju na toj skupini kojoj su primanja manja 30 do 50 posto u odnosu na stalno zaposlene. Ti su radnici i sindikalno nezaštićeni: kad kriza pogodi poduzeće, oni su redovito prve žrtve. Zanimljivo je da je 34 posto takvih radnika zaposleno u javnim službama: u zdravstvu, školstvu, u javnoj upravi. Država je, dakle, prva koja potiče takav model rada, i to u osjetljivim strukturama kao što su zdravstveni i obrazovni sustav. (E. VELAN)
VIŠE O OVOJ TEMI ČITAJTE U PRILOGU ZOOM.