Iako su nedjeljni parlamentarni izbori, uz veliku pobjedu Kukuriku koalicije, iznjedrili i uspjeh nekoliko manjih stranaka i neovisnih lista, medu njima nije i Ladonja, najmlada istarska politicka stranka. Bez obzira na cinjenicu da je raspolagala znatno vecim financijskim mogucnostima, Ladonja nije u 8. izbornoj jedinici postigla izborni rezultat don Ivana Grubišica u 10., dalmatinskoj izbornoj jedinici, koji je oslanjajuci se na svoj ugled bez problema i vecih troškova osvojio dva saborska mandata. Lider Ladonje Plinio Cuccurin, koji je bio nositelj stranacke liste s ambicijom da ude u Hrvatski sabor, dobio je svega 12.010 glasova u osmoj izbornoj jedinici, odnosno 5,14 posto, što je bilo dovoljno za prelazak zakonskog izbornog praga, ali premalo za dobivanje mandata.
Novi poraz Plinija Cuccurina otvara nekoliko zanimljivih pitanja, ali i jasno dijagnosticira djecje bolesti Ladonje, koje toj stranci onemogucuju da ude u svijet ozbiljne politike. Doima se, prije svega, da se Ladonja javnosti i biracima prezentira kao alternativa postojecim strankama, ali u nejasnom svjetonazornom okviru, pa se ona prije svega doživljava kao eksperiment, a ne kao realna politicka opcija. Na parlamentarnim izborima biraci ipak ne eksperimentiraju pa je Ladonja dobila skoro tri puta manje glasova nego na vlastitim predizborima, u kojima je, kako su tvrdili, sudjelovalo oko 30 tisuca gradana samo u Istri.
Neoliberalizam kao najgora psovka
Politicki analiticari skloni su Ladonju vrednovati kao zanimljiv pokušaj da se promijene uobicajeni obrasci ponašanja u hrvatskoj politici.
- Ladonja je bila jedina politicka opcija koja je imala demokratski izbor kandidata za izbornu listu na
parlamentarnim izborima, kaže analiticar dr. Žarko Puhovski, uz napomenu da su se nevladine organizacije i mediji
više bavili financiranjem kampanja, a manje unutarstranackom demokracijom.
- Bio je to zanimljiv pokušaj, slaže se politolog dr. Andelko Milardovic, koji je prije izlaska na birališta upozorio da ce tajkunske stranke - ukljucujuci i Ladonju - slabo proci. Ta se tvrdnja pokazala tocnom, uz iznimku Željka Keruma, koji je u parlament dospio zahvaljujuci HDZ-u.
Puhovski se slaže s tvrdnjom da biraci danas ne žele glasati za kapitaliste: "Dio problema je, neosporno, doživljaj da je Ladonja tajkunska stranka. Došla su vremena u kojima je neoliberalizam najgora psovka i u tom pogledu ljudi koji imaju kapital iza sebe ne mogu biti popularni. U svijetu ljudi s kapitalom pokušavaju utjecati iz pozadine pa je Cuccurinov pokušaj korektniji, iako je šansa za uspjeh bila mala".
Šanse Ladonje za uspjeh bile bi vece da su iskoristili svoj, ne odviše raskošan izborni potencijal. Nekoliko mjeseci pred izbore najavljivana je koalicija Ladonja - Akcija mladih - Lista za Rijeku, koja se ipak nije dogodila. Politicki kuloari tvrde da je do prekida suradnje došlo zbog nemogucnosti dogovora o "podjeli prvog mjesta" - ne bi li polovicu mandata u Saboru sjedio predstavnik Ladonje, a polovicu koalicijski partner - no tu je pricu teško provjeriti.
Ono što se može provjeriti jest broj glasova, koji pokazuje da je koalicija Bez kompromisa Akcije mladih, Liste za Rijeku i Stranke umirovljenika dobila 4.175 glasova, odnosno 1,79 posto. Kad bi se tome pridodali Ladonjini glasovi, njih 12.010, takva bi koalicija, da je sklopljena, ušla u Sabor s vecim uspjehom od Hrvatskih laburista u 8. izbornoj jedinici.
Ovako se potvrdilo da Ladonja uživa skromnu podršku "preko Ucke" te da je nekoaliranje s adekvatnim partnerima u Primorsko-goranskoj županiji jedan od razloga za izborni neuspjeh. Drugi razlog možemo potražiti u kampanji, koja je bila koncipirana oko sukoba s IDS-om i stvaranja konkurencije Kukuriku koaliciji, što nije prošlo kod vecine biraca.
"Stare" stranke svoje su birace, naprosto, bolje animirale za izbore, smatra i dr. Žarko Puhovski: "Bila je mobilizacija na dva bloka i smatralo se da oni koji nisu uz kukurikovce stoje uz HDZ. Ladonja je upala u raskorak 'blokovskog' glasanja, kao što se desilo Draženu Budiši i drugim kandidatima u 9. izbornoj jedinici".
Veliko je pitanje hoce li i u Ladonji, kao i u drugim posrnulim strankama, stranacki lideri snositi odgovornost za izborni poraz. Bez obzira na opservacije o "dobrom rezultatu" ili pak Pirovoj pobjedi, jasno je da izborni cilj Ladonje da ima zastupnika ili dva u Hrvatskom saboru nije ostvaren te da politicka odgovornost traži i razmatranje pozicije Plinija Cuccurina u toj stranci. On sam je najavljivao da ce se, u slucaju neprolaska, povuci iz politike kad mu završi mandat vijecnika u Županijskoj skupštini, dok zadnjih dana kaže da je govorio o "odgovornosti ako nas biraci ne
prepoznaju". To je, dakako, relativno, jer su i stranku sa sto glasova biraci prepoznali, ali u premaloj mjeri.
Cuccurinov drugi veliki poraz
Gubitak izbora za Sabor drugi je veliki politicki poraz Plinija Cuccurina. Na lokalnim izborima 2009. godine kandidirao se za istarskog župana i izgubio, ali dobio je mjesto županijskog vijecnika. Na parlamentarnim izborima nije dobio mandat, ali nije ni iznio jasnu alternativu postojecim politikama. Ladonja je, istina, imala "predizbore", no poznavatelji prilika u Istri znali su unaprijed njihov ishod.
Iako neki politicki analiticari naglašavaju da Ladonji sam plasman jednog zastupnika u Sabor, pa bio to i Plinio Cuccurin, ne bi mnogo donio, razvidno je da bi to bila dobra "priprema terena" za lokalne izbore u proljece 2013. godine.
- Stranka ionako nije u pravom smislu parlamentarna ako nema klub zastupnika pa je svejedno je li gospodin Cuccurin ušao u Sabor ili nije, drži politolog Davor Gjenero.
Mnogo veci problem sve su slabiji rezultati, odnosno broj glasova koji Ladonja dobiva u opcinama i gradovima koji su im bili "utvrde", poput Višnjana ili Tinjana. Uz neke iznimke, poput Cuccurinovih Bala, Ladonja je na nedjeljnim izborima dobila izmedu pet i deset posto glasova, što - s obzirom na veliku propagandnu mašineriju koja je stajala iza kampanje - nije odviše impresivno. Ta ce se razina podrške svakako rasplinuti do lokalnih izbora za godinu i pol pa ce stranacki lideri morati biracima ponuditi neku novu "pricu", odnosno politiku.
Rješenje bi, naravno, moglo biti i u nudenju novog covjeka na celu stranke, jer ce Cuccurin nakon dva poraza teško pobuditi optimizam biraca i privuci glasove. Ali, o tome ce odlucivati Ladonjino clanstvo u svojim, kako je dio javnosti uvjeren, transparentnim i demokratskim unutarstranackim izborima. (Dubravko GRAKALIC)