Kao i uvijek s izrazitim i jasnim socijalnim angažmanom, s pogledom i srcem prema pulskom brodogradilištu Uljanik, čija aktualna neizvjesna gospodarska pozicija izaziva tek sablasno tihe i zabrinute razgovore među njegovim radnicima i unutar njihovih obitelji, ali i među brojnim obrtnicima i manjim lokalnim firmama koje kruh zarađuju u poslovanju s pulskim škverom, Siniša Labrović, jedan od najcjenjenijih hrvatskih umjetnika, danas je u 15 sati s veslačkog mola u pulskoj luci, pri skoro izjednačenoj temperaturi zraka i mora od 13 ili 14 stupnjeva Celzija, nakratko prohodao po moru.
Nije prije tog čina manjkalo ni umjetnikova pogleda prema zasad još slobodnom i elitistički neokupiranom priobalju cijele sjeverne strane pulskog zaljeva na Katarini/Monumentima, a nije slučajno ni izabran veslački gat, u čijoj je neposrednoj blizini međunarodni brodski granični prijelaz, s istaknutim hrvatskim stijegom koji se za Labrovićevog performansa ponosito vijorio.
Taj je performans, u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre, pod nazivom "Anno domini 2013 (Hodanje po moru)" bio uvodni čin u službeno otvaranje umjetnikove samostalne izložbe, zakazano za četiri sata kasnije u galeriji Anex MMC-a Luka. Izložba njegovih radova naslovljena je "Ali, gle, djeca u Africi doslovce umiru od gladi".
Impresivno dosadašnje Labrovićevo umjetničko djelovanje itekako je prošlih godina prepoznato i hvaljeno u svjetskim okvirima. U performansu "Umjetnik se provodi kao bos po trnju", izvedenom 2003. u Zagrebu, Labrović je koristio strategiju spajanja naoko nespojivog: "Na guslarsku verziju ustaške pjesme Evo zore, evo dana, bos po trnju izvodim baletnu točku "smrt labuda" u okviru svojih malih mogućnosti, odjeven u bijele baletne tajice i bijelu majicu". Vjerojatno ne postoji izvedbeni scenarij, ustvrdila je Ivana Bago, koji bi bolje od ovog utjelovio Budenovu tezu o frustriranoj nemoći hrvatske malograđanske kulture da se otarasi zlih sila koje je sama prizvala, a koji joj sada onemogućavaju dosezanje istinski čistog građanskog identiteta.
Siniša Labrović rođen je 12. veljače 1965. u Sinju. Vizualnim umjetnostima počeo se baviti 2000. godine; 2005. realizira rad "Stado.org", u kojem su ovce bile sudionice reality showa. Od performansa bi valjalo izdvojiti radove "Gloria" (guslarska izvedba tekstova iz magazina Gloria), "Kažnjavanje", "Obilježavanje" i "Zavijanje ranjenika" te serije "Fraze" i "Pišanje". Radovi mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galeriji umjetnina u Splitu i Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku. Na 11. Istanbulskom bijenalu 2009. predstavio je rad "Postdiplomsko obrazovanje/Postgraduate Education", a prošlog je ljeta zajedno s Pulskom grupom, Hrvoslavom Brkušić, Igorom Bezinovićem i Borisom Cvjetanovićem predstavljao Hrvatsku na 13. Venecijanskom bijenalu arhitekture. (Z. ANGELESKI, snimio A. KANCELAR)