Na svečanom otvorenju 21. Labinskog uzleta likovnosti, stručni ocjenjivački žiri u sastavu Gorka Ostojić Cvajner, povjesničarka umjetnosti, Mladen Lučić, likovni kritičar te Klaudija Barbić, dizajnerica vizualnih komunikacija, od dvadeset i tri umjetnička rada, ocijenio je onaj labinske umjetnice Lili Vlačić najboljim te ga nagradio otkupnom nagradom od sedam tisuća kuna, a drugu je nagradu osvojio rad mlade umjetnice Sunčane Simichem, koja je nagrađena samostalnom izložbom u labinskoj Gradskoj galeriji.
- Ovogodišnja tema uzleta bila Labinska cakavica koja se nadograđuje na projekt Grada Labina za očuvanje i promoviranje izvorne govorne riječi. Labinska cakavica nosi zvučne odjeke postojanja i stvaranja. Što u posjetitelju pobuđuje, razne vizualne asocijacije. Pretvara crtu, boju, oblik, u vizualni iskaz doživljaja, u osobno iskustvo likovnoga govora, u osobni iskaz impulsa života i stvaranja. Ona je već upisala priče u našu memoriju, a u sebi nosi mnogo neispričanih priča, kako u svijesti tako i podsvijesti labinskih umjetnika. To je naš doprinos očuvanju i promociji labinjonske cakavice - rekla je na svečanom otvorenju Loredana Ružić Modrušan, stručna suradnica za kulturu i informiranje javnosti pri Gradu Labinu, a nakon toga je zamjenik labinskog gradonačelnika Zoran Rajković, proglasio Uzlet otvorenim. Prisutne je prigodnim govorom pozdravila i Gorka Ostojić Cvajner, osvrnuvši se na ranije postave Likovnog uzleta.
Podsjetila je kako je sve Uzlete vodila struka. Brinula je o kontinuitetu, inzistirala na estetskoj dimenziji i na provokativnosti tema, ustrajala na obrani tradicionalnih medija i izričajnih oblika, ali je i podržavala svaku ozbiljnu novu ideju koja je pokazivala odmicanje od ustaljenih forma u kiparstvu i u slikarstvu. Pokretala je pitanja o identitetu umjetnika u kontekstu različitih kreativnih izričaja i o smislu umjetnosti i stvaranja, ali s kritičkim stavom prema potrošnim novotarijama, trendovima i ustaljenim obrascima. Stručni ocjenjivački sud svake je godine između selektiranih djela prezentiranih na izložbi, birao najbolje.
Monografski pregled Labinskog uzleta likovnosti zamišljen je kao živa kronološka priča koja počinje s prvim susretom 1997., teče bez prekida devetnaest godina i završava 2016. rezimiranjem svih prethodnih susreta i podsjećanjem na tragove koji ilustriraju živo tkivo labinske umjetničke suvremenosti. Zaključno, Uzlet pod ložom bio je ne samo mjesto okupljanja i kulturni čin, već i pokretačka snaga, svjesni i angažirani dijalog s prostorom, vremenom i ljudima. Uzlet je potvrdio i predstavio Labin kao moćno izvorište duhovne vitalnosti i kao važnu vertikalu istarske i hrvatske likovne umjetnosti. U planu za budućnost ponudio je obilje građe. I ne završava tu. Samo sabire najbolje i najljepše trenutke svoga trajanja.
Ružić Modrušan pročitala je pismo Branke Arh, uz Maju S. Franković, izbornice ovogodišnjeg Labinskog uzleta likovnosti, koja je ove godine bila spriječena prisustvovati otvorenju, te se prisutnima obratila pisanim riječima. -Kako je govor oduvijek stvarao čovjek da bi izrazio sebe, svoj identitet, svoju bitnost, svoje jedinstvo s ljudima, svoju potrebu za komunikacijom s prostorom i vremenom. Projektu Grada Labina za očuvanje i promoviranje labinske cakavice, izvorne govorne riječi koja je uspjela sačuvati zvučne odjeke svoga trajanja na istarskome prostoru, pridružili su se ove godine i labinski likovni umjetnici okupljeni na 21. Labinskom uzletu likovnosti: labinjonsku cakavicu izgovorili su na svoj način (crtom, bojom, oblikom), izvukli su je iz naslaga svojega stvaralačkog bića kao svoj vizualni odraz, dali su joj vlastito značenje, vlastiti kreativni impuls, bilo osobnoga života i iskustva likovnoga stvaranja, prikazali su je kao vlastiti signum sporazumijevanja sa svijetom i svemirom- zapisala je Arh. Posjetitelja je na otvorenju svojim pjevanjem dirnula i mlada labinska pjevačka nada Romina Peti.
Labinski uzlet likovnosti, je likovna manifestacija koju je 1996. godine pod stalnim pokroviteljstvom Grada Labina utemeljio akademski kipar i slikar Josip Diminić sa suradnicima. Uzlet je iz godine u godinu brojem umjetnika rastao, podmlađivao se putem, ali se i sa dignitetom i zahvalnošću opraštao s onima koji uvijek odlaze prerano. (Adriano ŠĆULAC)