Marino vam radi po cijele dane u jednom rabačkom hotelu, kao nosač prtljage, pa dolazi kući tek predvečer, rekla nam je gospođa Marija, baka 19-godišnjeg Marina Voćaneca, kad smo nazvali sa željom da popričamo s jednim od učenika koji su sa stopostotnom točnošću riješili državnu maturu. Iste smo se večeri i susreli s Marinom, koji s roditeljima, Enisom i Željkom te bakom Marijom živi u kući u naselju Ripenda-Verbanci, par kilometara od centra Labina.
Sezonski rad u hotelu
Marino je bio sudionik brojnih državnih natjecanja u biologiji, a od ostalih smo učenika čuli da je omiljen zbog svoje skromnosti i spremnosti da uvijek svima svojim znanjem strpljivo pomogne. Postignutim uspjehom na državnoj maturi probio se na prvo mjesto na upisnoj rang-listi Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) u Zagrebu, od prijavljenih 1.200 kandidata, što mu daje prednost jeftinijeg boravka u studentskom domu i biranja sobe po osobnoj želji. To što na jesen kreće u Zagreb mami Enisi već sad teško pada, jer je Marino sin jedinac i nikad nisu na dulje bili odvojeni. Marino je pak tješi riječima da je Zagreb blizu, a želja mu je svakodnevno stjecati nova znanja i ostati u računarstvu i programerstvu.
Priča nam Marino da je pročitao podatak da je državnu maturu ove godine polagalo 36.232 učenika, od kojih je njih 95 sa stopostotnom točnošću riješilo barem jedan ispit. Iako je po čitave dane u Rapcu, po paklenim vrućinama raznosi prtljagu gostiju koji u hotel stižu ili odlaze, nema traga umora na tom aktivnom, skromnom i veselom mladiću. Kad smo ga upitali je li teško riješiti sve zadatke na ispitu iz matematike, odgovor je bio da je već u prvom razredu Osnovne škole "Ivo Lola Ribar" pa čak i ranije otkrio da posjeduje talent za prirodne i egzaktne predmete.
- Povijest, zemljopis i neki drugi predmeti daju se učiti i naučiti, ali ih možete tumačiti na više načina. Ono što mene zanima, matematika, fizika, kemija, egzaktni su predmeti i meni u tome leži čar, time se želim baviti, govori Marino.
Bez posebnih priprema
Sada već bivši učenik Srednje škole Mate Blažine u Labinu kaže da se za maturu nije posebno pripremao, kao što to nije činio ni za neka druga natjecanja kojih je bio nemali broj i na kojima je više puta osvajao nagrade, kao osnovac i kao gimnazijalac. A natjecanja je bilo mnogo, po različitim gradovima u Hrvatskoj, pa i inozemstvu, a Marino bi se redovito vraćao s nagradama, medaljama ili pohvalnicama. Samo podatak da je od početka školovanje, od 1. osnovne do mature imao prosjek ocjena 5,0 govori sve. Nije čudno da je jedan labinski javni bilježnik ostao silno iznenađen kad mu je ovjeravao svjedodžbe za upis na fakultet, rekavši da u svojoj karijeri to nikad nije vidio.
"Kemija" i s pirotehnikom
Ponosni roditelji, mama Enisa i tata Željko govore nam da ga nikad nije trebalo poticati na učenje, niti su oni to željeli. Sam je odmalena volio matematiku, sam je počeo "kemijati" s pirotehnikom, koja mu je druga velika ljubav. Naime, Marino proizvodi u svom malom laboratoriju vlastite petarde, vatromete i dimne bombe.
- To me zanima i pričinjava mi zadovoljstvo, dođe mi kao hobi koji me opušta. S tim ipak treba biti jako pažljiv, proučavati i učiti, znati što i kako radiš, te ako nisi znalac, bolje je da se u to čovjek ne upušta, reći će Marino koji voli i boraviti u prirodi, voziti bicikl, družiti se s vršnjacima. Na kraju razgovora zahvalio se svim prijateljima i kolegama u srednjoj školi, posebno svojoj profesorici iz matematike, mentorici Roberti Germin Mileta, profesorima Eleru Diminiću, Nedeljku Mandiću te Elvijiani Tenčić, svojoj razrednici koja ga je uvijek bodrila i davala mu snage. (Adriano ŠĆULAC)