Tko god je prošao labinskom starogradskom jezgrom mogao je zaključiti da se ne treba odveć brinuti za budućnost i natalitet, jer toliki broj djece na jednom mjestu bilo koji dio Labina, a pogotovo ovaj najstariji, nema često priliku vidjeti. Ulice i trgovi bili su ispunjeni dječjim smijehom, vikom, veseljem, razigranim trčanjem, tu i tamo kojom slučajnom suzom, jednom riječju - životom. Sve što su labinski ulični čarobnjaci priredili tog dana i večer, popraćeno je glasnim odobravanjem (preko)brojne publike, koju su očekivano, činili mahom oni najmlađi i njihovi roditelji.
Čarobna labinska večer počela je već oko 19.30 na Torionu radionicom izrade čarobnih štapića. Šašavi gitarist i bubnjar Ljerko i Zvekan prašili su svoj cirkusantski rock'n'roll već na sljedećoj točki, Starom trgu, a malo iznad, na platou ispred Narodnog muzeja, klinci su mogli oprobati svoje vještine u vrćenju «hoola-hopa», te naučiti i tu vještinu.
Šarmantni i duhoviti klaun Đon Kesten svoj je show imao na prepunoj Špini, a cijela mu je pozornica, uključujući i njezine najnepristupačnije dijelove, aluminijsku konstrukciju, služila kao scena s koje je gotovo sat vremena zabavljao i nasmijavao okupljene. Nedugo zatim, na Fortici se tražilo mjesto više da bi se pogledalo urnebesni nastup neobičnog dua - nespretnih žonglera Claudea i Milaus - koji su «zapalili» naguranu publiku, a u jednom trenutku doslovce i same sebe!
Nije tu, na krajnjoj i najvišoj točki labinskog starog grada, bio kraj uzbuđenjima; spuštajući se s Fortice, ispred Narodnog muzeja, zadovoljni posjetitelji stali su još jednom pogledati što to žongleri udruge Razbibriga rade s vatrom. Zadovoljstvo na licima najmlađih posjetitelja Labinske ulične čarolije, kao i poneko umorno, ali nasmiješeno lice roditelja u njihovoj pratnji, mogu značiti samo jedno - Stari je grad, posebice ljeti, potrebno je na ovakav način «začarati» svake godine. (Adriano ŠĆULAC)