Članovi planinarskog društva Skitaci Vedran Kos, Aleksandar Kršulja, Petar Zlatar, Vladimir Kos i Sandi Murat popeli su se prošlog vikenda na 3.905 metara visoki vrh Ortler u Južnom Tirolu.
Riječ je o najvišoj točci ove talijanske pokrajine i istočnih Alpa općenito, do koje se stiže jednom od zahtjevnijih planinarskih ruta. Sezona penjanja traje od lipnja do kraja rujna jer nakon toga nastaju ekstremni uvjeti.
- Autima smo se dovezli do malog pitoresknog sela Solda na 1.834 metra nadmorske visine. Parkirali smo se pokraj žičare, kojom smo se digli za još tristotinjak metara, a zatim smo provjerili opremu i zaputili se prema planinarskom domu Tabaretta na 2.556 metara nadmorske visine, priča Vedran Kos o početku uspona.
U Tabaretti su se nakratko odmorili i prikupili snagu za uspon do Planinarskog doma Julius Payer na 3.029 metara nadmorske visine. Putem im se otvorio vidik prema vrhu Ortler i Ortles parete nord - glasovitom penjačkom smjeru na sjevernoj strani, kojim se do sada popeo mali broj alpinista. Putem se također neizbježno susreću spomen-ploče poginulim alpinistima.
U dom su stigli nakon tri sata hoda. Uvjeti u tom smještajnom objektu su asketski: osamdesetak gostiju na raspolaganju je imalo samo tri toaleta i tri umivaonika. Preporučuje se što raniji odlazak na spavanje i što ranije buđenje pa su legli u 22 sata, a probudili se u tri sata ujutro. Polazi se rano ujutro da bi se iskoristile niske temperature i nedostatak sunca. Naime, kako se ljetno sunce diže, snijeg se počinje topiti pa se pojavljuju opasne pukotine u ledu, duboke i do stotinu metara.
- Uspon smo započeli u šest sati. Išli smo najlakšom stazom, ali treba znati da nijedna staza koja vodi do Ortlera nije laka. Prvi njen dio ide kamenim grebenom koji je na nekim mjestima jedva metar širok, a padine sa strane duboke su 200 do 300 metara. Osim toga, kamenje s grebena može se lako odlomiti. Ima dva veća uspona od sedamdesetak metara, a nakon toga slijedi zasnježeni i zaleđeni dio do vrha, priča Kos.
Tom posljednjom dionicom puta pratilo ih je vrlo promjenjivo vrijeme, sunce se izmjenjivalo s maglom, a na trenutak je i zakišilo. Ortlera su se domogli nešto prije podneva. Temperatura, koja noću pada do deset stupnjeva ispod nule, u to je vrijeme iznosila između 12 i 13 stupnjeva, a sunčano vrijeme i magla nastavili su se učestalo izmjenjivati.
Nakon pola sata provedenih na vrhu, ekspedicija je krenula natrag. Povratak do automobila trajao je oko osam sati, bez korištenja žičare. (Robi SELAN, fotografije Vedran Kos)