Kad veliki trgovacki lanci - još i u ozracju rastuce besparice - pritisnu male, ugrizima realnosti ne odolijevaju ni oni koji su se trudili biti posebni ponudom i potpunom uslugom kupcima. Tome svjedoci primjer labinskog Trgolorenca, mesnice i ducana hranom koji je bez srama mogao krasiti novinsku rubriku "Lijepi ducani".
Ta radnja na Zelenicama - uredena po uzoru na mini talijanske delikatesne butege - zatvorena je, naime, od pocetka godine. Bez posla je ostalo petoro radnika, tri trgovkinje i dva mesara.
Gazdi Juštanu Lizzulu nije pomoglo - prenosi nam njegova sestra Ljiljana Mekiš, prodavacica u tom ducanu - ni to što je kao vlasnik prostora bio lišen tereta velikog najma, niti pristojan broj vjernih mušterija.
Ona deviza malih trgovaca "Dobar dan, susjed!" ocito je palila nekad. Danas, cini se, više pristaje muzejskim postavima nego surovoj tržišnoj utakmici. Draži su artikli u drugom planu, a imperativ je jeftinoca.
- Zaista smo se tijekom svih osam godina trudili biti specificni, i to ne samo drukcijim proizvodima, nego i kroz sugestije kupcima, tzv. pultnim cateringom, svježim i povoljnijim mesom iz naše klaonice.
Gradane, medutim, jednostavno pritišce neimaština, zaduženost, pa su i naši najvjerniji kupci zapravo bili umirovljenici koji nemaju kredite. Njima bismo cesto pomagali i odnijeti špežu, i zbog njih žalimo što smo zatvorili. No bolje to nego gomilanje gubitaka, objašnjava Mekiš. Bili su, primjecuje, posljednji ducan u gradu s besplatnom reklamnom vrecicom.
Tvrtka Trgolorenc drži klaonicu u Šumberu, a vlasnik je i koncesije na gradsku tržnicu. Zatvaranjem ducana u centru Labina zapravo samo nastavlja trend ovdašnjih malih butigara koji su stavili kljuc u bravu, o cemu smo vec pisali.
Uz oslabjelu kupovnu moc zbog krize te velike prodajne centre, smetali su im, ispricali su nam tada, i nelojalna konkurencija štandera s mjesecnog gradskog sajma, visoki najmovi prostora i brojna ostala davanja.
- Uz domaceg veceg trgovca - Jedinstvo, Labin vec ima tri lanca - Plodine, Mercator, i Lidl - a najavljuje se i gradnja cetvrtog (spominje se dolazak Konzuma, op. a.). To je donekle dobro za potrošace, koji love akcije, no gdje vodi sva ta borba cijenama? Jedino padu kvalitete robe, pogotovo hrane.
Ni mi nismo dizali cijene kada su dobavljaci poskupjeli, smanjivali smo maksimalno maržu, a ne možemo do rabata na kolicinu poput velikih lanaca, veli Mekiš, koja žali i za svojim dobro uhodanim timom: bili su, sa sjetom ce, kao prava mala manufaktura s vlastitom proizvodnjom, pripravljajuci mesne rolade, tartar, pašte, sarme...
Takav koncept, kaže, manje djelatnika ne bi moglo servisirati pa su odustali i od opcije smanjenja radne snage. "Možda bismo opstali da prodajemo na rijeckom Korzu ili ljeti u Porecu, gdje je više prolaznika", dodaje Mekiš.
Otkriva nam da i drugi kolege trgovci u gradu pricaju da jedva spajaju kraj s krajem pa "ondje gdje mogu rade s manje djelatnika".
I dok u Podlabinu ispražnjeni prostori donekle pronalaze nove hrabre obrtnike, spremne na rizik u ovo bremenito vrijeme, poslovni kvadrati u starom gradu uglavnom zjape prazni. Ondje je koncem prošle godine prestala raditi još jedna trgovina odjecom. Vlasnica, koja je ostala na radnji u Podlabinu, rekla nam je da je u starom gradu teško opstati i ljeti, a kamoli zimi kada nema prolaznika, ali ima - troškova režija. (Igor RADIC)
I predsjednik obrtnickog udruženja u problemima
- Preostaje nam izgleda samo cekati da kriza prode jer smo, pored
takvog lošeg opceg stanja, jednostavno nemocni. Svaki obrtnik upire sve
snage, troši zadnje rezerve, kaže Valter Karlovic, predsjednik labinskog
Udruženja obrtnika. I sam je, tvrdi, kao ugostitelj, u problemima s
restoranom-pansionom koji drži u Rapcu.
- Središnja je vlast samo deklarativno za pomoc obrtnicima. Što imamo
od toga da nam samo nude novac, kreditiranje, koje je, k tome, trenutno
zakoceno zbog novih propisa?! Taj novac treba vratiti. Valja nam
smanjiti obveze. Više ni ne znam što sve placam, kvaci me više od 60
davanja. To je van pameti, dodaje Karlovic. I Grad se, veli, treba necega odreci u krizno vrijeme.
- Koliko god lokalne vlasti tvrde da to cine kroz smanjenje komunalne
naknade u industrijskoj zoni, takve mjere koriste samo velikim
ulagacima. Znam da ti nameti pune ionako uzdrman proracun, no ususret
nam može izaci, primjerice, komunalac - pojeftinjenjem odvoza smeca zimi
kada je manje otpada, ili pak Vodovod smanjenjem onih silnih dodatnih
davanja.
I gradska tvrtka Labin 2000 mogla je bezbolnije riješiti
parkiranje u središtu Rapca. Ovako bi me zakup deset mjesta za goste
stajao oko 35 tisuca kuna godišnje, kaže Karlovic. Na Labinštini se u posljednje dvije godine broj obrta smanjio za 60.