Stanari dvaju kazarmona u Ulici Antona Selana od brojeva 22 do 27 ovih vrućih dana imaju nešto neprocjenjivo: sjena koju njihove zgrade bacaju na zelenu površinu dodatno je pojačana hladovinom triju ladonja i jedne dirake. Ali, oni u toj blagodati ne uživaju, naprotiv, ona je već drugu godinu zaredom njihova svakodnevna muka.
Naime, Grad je u tom parkiću postavio dječja igrala, ljuljačke, tobogan i vrtuljak pa od buke i prašine koju djeca stvaraju ne smiju otvoriti prozore. Problem je što površina nije velika pa se vrtuljak i ljuljačke nalaze doslovno na dva metra od prozora, što znači da djeca vrište i skaču pod prozorima tamošnjih stanara.
Osamdesetak stanara potpisalo je peticiju protiv igrališta čim je počela montaža sprava u proljeće 2012., a prije dva mjeseca, budući da se u međuvremenu ništa nije promijenilo, pokrenuto je potpisivanje nove. Traži se premještanje igrališta na zemljište iza zgrade nekadašnje kemijske čistionice.
Prvu peticiju je u gradski Odjel za komunalne djelatnosti odnio predstavnik stanara Seido Suljić, a drugu je nedovršenu, nakon što je iz zdravstvenih razloga podnio ostavku na tu dužnost, prepustio Ifetu Bešiću, stanaru koji je član nekoliko gradskih odbora. Prema dostupnim informacijama, čeka se na još nekoliko potpisa da bi druga peticija bila još reprezentativnija od prve.
- Kada sam doznao da će staviti ljuljačke i ostala igrala, obišao sam sve stanare i oni su rekli da se s tim ne slažu. To sam prenio Gradu, ali svejedno su ih montirali. Nemam ništa protiv djece, i moji unuci se ovdje igraju, ali to je ljudima doslovno pod prozorima. S druge strane, kod bivše kemijske čistionice ima prostora koliko hoćeš, kaže Suljić.
Najgore je za vrijeme škole, tada mnoštvo djece dolazi u park na marendu, a među njima ima i velike koja su prerasla ljuljačke i tobogane pa im to mjesto služi za izbacivanje viška energije na neprimjeren način. Sada se navečer ovdje okupljaju tinejdžeri .
Nije teško naći stanara koji će potvrditi da se ovako više ne može živjeti. Razgovarali smo rano ujutro, dok djeca još spavaju, ali papirići i ostalo sitno smeće oko nas potvrđivali su njihove navode.
- Koliko sam samo puta pomislila da bih se rado odselila negdje. Pa ovo je nemoguće! Sto puta otvorim i sto puta zatvorim prozor! Kakav je to bio plan da to tu stave a da ne pitaju nikoga, najmanje one kojima najviše smeta, ogorčena je Mara Filipović.
- Mala djeca još su u redu, ali dolaze oni veliki, viču, bacaju kamenje, diže se prašina. Ima ljudi koji rade u trećoj smjeni pa od njih ne mogu spavati, kaže Ifeta Okanović.
- Ovamo dolaze djeca iz cijelih kazarmona i okolnih petokatnica. Najviše smeta stanarima koji imaju kuhinju prema igralištu. Mnogima je dosadilo, razmišljaju o prodaji stana, a neki podstanari su odselili, kaže Adiba Suljić.
Gradonačelnik Tulio Demetlika kaže da je igralište uređeno na inicijativu MO-a Donji Labin, koji, doduše, nije zahtijevao upravo tu lokaciju. To znači da bi i moguće premještanje igrališta trebalo ići istim putem. Zapušteno zemljište iza bivše kemijske čistionice, odnosno uz zgradu osnovne škole, šire je od parka između dva kazarmona, a ne zaostaje ni po količini hladovine - tri dirake i dvije ladonje. (Napisao i snimio R. SELAN)