Vjerujemo da ćemo uspješno izbjeći uvođenje kvota za izlov sitne plave ribe, jer problem leži u samom principu upravljanja za koji smatramo da nije prihvatljiv ni poželjan kao regulacijski model na Jadranu, stav je ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića, najavivši tvrde pregovore s Europskom komisijom o ograničenju izlova plave ribe koji u Jadranu.
Europska komisija, u svom prijedlogu Višegodišnjeg plana upravljanja ribolovom na sitnu plavu ribu, predlaže naime ograničenje ulova na 40 tisuća tona, s time da je riječ o količini koju bi između sebe trebali raspodijeliti ribari iz Italije, Hrvatske, Slovenije, Albanije i Crne Gore, koji sada zajedno love preko 100 tisuća tona sitne plave ribe na godinu.
Na naš upit o tome hoće li Hrvatska pristati na sustav kvota, s obzirom da bi one bile niže za cijeli Jadran od količina koje trenutno lovi samo hrvatska ribarska flota, s ulovom od oko 60 tisuća tona inćuna i srdele, te kako bi se kvote dijelile između Hrvatske, Italije i Slovenije, Tolušić odgovara da je sustav kvota prijedlog Europske komisije o kojem se tek treba detaljno razgovarati.
- Ulovna količina koja bi bila dostupna u ovom trenutku nije poznata, no istina je da bi ona vjerojatno bila drastično manja od ulova koje trenutno ostvarujemo. Raspodjela kvota među zemljama je također tema o kojoj bi se tek trebalo razgovarati. Uvođenje kvota bi značilo poništenje napora uloženih posljednjih godina i zaokret u upravljačkom smislu. Smatramo da to nije prihvatljivo rješenje, jer bi uvođenje sustava kvota prouzročilo brojne probleme u vidu povećanja odbačenog ulova, preusmjeravanja ribolovnog napora na druge vrste i alate, te bi posebice stavilo ribare Jadrana u neravnopravan položaj na tržištu. Ovakav stav dijele i druge zemlje Jadrana, ali i Mediterana pa je stoga teško očekivati da će ovaj prijedlog uistinu i zaživjeti, smatra ministar.
Povećanje uvoza
Ograničeni izlov plave ribe teško bi pogodio ribare, ali ne samo njih, već i brojne zaposlene u riboprerađivačkoj industriji, trgovce ribom, zbog relativno velikog udjela sitne plave ribe i u maloprodaji, te uzgajivače ribe, posebice tune. Ova je problematika posebno osjetljiva, jer je dobrim dijelom riječ o radnim mjestima na otocima i u priobalju, gdje ionako vlada deficit ponude stalnih zaposlenja.
- To bi ovisilo o ulovnim količinama, no procjena je da plivaričarska ulovna flota, riboprerađivačka industrija i uzgoj tuna zajedno osiguravaju preko četiri tisuće radnih mjesta, što je od neizmjerne važnosti za obalno i otočno stanovništvo. Jedna od naših zamjerki prema prijedlogu uvođenja kvota od strane EK je i nepostojanje detaljnih socioekonomskih analiza o utjecaju ovakvog zaokreta na vezane industrije prerade i uzgoja tuna, ističe Tolušić, dodajući kako bi ograničenje ulova rezultiralo ograničenim količinama dostupnim za potrebe prerade ribe i uzgoja tuna, što bi za posljedicu imao povećanje uvoza iz drugih zemalja.
- U konačnici, ovo bi utjecalo na poskupljenje procesa proizvodnje, ali svakako i na pad kvalitete proizvoda. Isto tako, mogu se očekivati i ozbiljne posljedice po poslovanje domaćih poduzeća koje mogu dovesti i do njihovog propadanja, kaže Tolušić.
U zadnje dvije godine provodi se niz mjera za zaštitu stokova sitne plave ribe na Hrvatskoj strani Jadrana, od zabrane izlova u dobrom dijelu unutarnjih kanala, do lovostaja tijekom određenih razdoblja. Zanimalo nas je jesu li se te mjere pokazale dovoljnima, te je li se riblji fond počeo oporavljati i bez ograničenja izlova kvotama, posebno s obzirom na činjenicu da je europski povjerenik za ribarstvo Carmenu Vella, početkom ovoga tjedna u Zadru pozvao sve strane na prihvaćanje prijedloga Europske komisije za upravljanje izlova sitne plave ribe, argumentirajući to upravo tvrdnjom da su znanstveni podaci pokazali kako se dosadašnji napori Hrvatske, Italije i Slovenije u tom pravcu nisu pokazali dovoljnima. Suprotno tvrdnjama europskog povjerenika, ministar ističe kako će pravi rezultat dosad poduzetih radnji za zaštitu stokova plave ribe, biti vidljivi tek protekom određenog vremena.
Nadzor nad plovilima
- Važno je napomenuti da se znanstvene procjene o stanju stokova rade uvijek za prošlo razdoblje s odmakom od godinu do dvije dana. Tako se trenutno najnovija procjena odnosi na 2015. godinu. Imajući to na umu, zapravo nije moguće znati koliki je utjecaj mjera koje se provode, već će to biti poznato tek za nekoliko godina. No ipak, prema kretanjima ulova i komentarima koje dobivamo od ribara, može se zaključiti da se stanje barem stabiliziralo, pa možemo očekivati i daljnji oporavak u narednim godinama. Posebno zbog toga što su trenutne mjere usmjerene na zaštitu mlađih starosnih grupa i zaštitu ribe u mrijestu, što bi trebalo dati rezultat u smislu povećanja novačenja, a onda posljedično i povećanja biomase, kaže Tolušić.
Ministar objašnjava kako za gospodarski najvažnije vrste, a plava riba je daleko najvažnija i čini preko 90 posto ukupnog ulova, Hrvatska raspolaže prilično točnim podacima o stvarnim količinama ulova.
- Možemo se pohvaliti da imamo bolji sustav bilježenja ulova od velikog broja europskih zemalja. Tijekom 2016. godine, opremili smo sva autorizirana plovila za koćarski i plivaričarski ribolov s e-očevidnicima i VMS uređajima, bez obzira na njihovu duljinu. Ovo nam daje mogućnost da imamo nadzor nad ovim plovilima u svakom trenutku, ali i da na dnevnoj bazi dobivamo podatke o vrstama, količinama i području ulova. Ovi podaci su zapravo i osnova kasnijih znanstvenih procjena koje naši znanstvenici zajednički provode u sklopu međunarodnih koordinacija. Generalno gledajući može se reći da za najvažnije gospodarske vrste raspolažemo s kvalitetnim podacima i točnim ulovnim količinama, kaže Tolušić, koji smatra da će i ti podaci pomoći u razgovorima s EU i pronalaženju drugačijih rješenja od uvođenja kvota.
Vjeruju u podršku
Uvođenje kvota značilo bi katastrofu za riboprerađivače, ističe Marina Depolo, direktorica tvornice za preradu ribe "Mardešić".
- To bi za nas bio kraj. Gotovo kompletna domaća prerada ribe bazirana je na domaćoj sirovini, koja je naša glavna komparativna prednost. To što radimo sa svježom jadranskom ribom naš je najveći adut na tržištu, a uvođenje kvota je scenarij koji ne smijemo dopustiti. Iskreno, svi mi u branši, od ribara do prerađivača, nadamo se da je tako nešto nemoguće. Vjerujemo da ćemo imati podršku resornog ministarstva, kao i naših europarlamentaraca, i svih ostalih koji na političkoj razini mogu utjecati na konačnu odluku, kaže Depolo, dodajući kako Ministarstvo poljoprivrede, ribari i prerađivači itekako rade na zaštiti stokova plave ribe, svjesni da svi od njih žive.
- Surađujemo po tom pitanju praktički na dnevnoj bazi. Samo u zadnjih nekoliko godina zabranjen je ribolov u kanalima, uvedena su dva lovostaja i niz drugih mjera, uz nadzor kretanja plovila i količina ulova. Isto tako, pazi se da količine ulova ne premašuju one iz prošle godine. Zaista nije slučaj da se sirovina koja nam život znači eksploatira bez reda i smisla. Ribari to mogu najbolje potvrditi, jer količine ulova su stabilne, što pokazuje da stok količinski nije ugrožen, tvrdi Depolo.
Stabilni ulovi
Ribari potvrđuju da su ulovi posljednjih godina stabilni, te vjeruju kako je to rezultat višegodišnjih napora koje je Hrvatska sama poduzela na zaštiti ribljeg fonda. Nevio Uhač, suvlasnik Ugora, riječke tvrtke čija flota lovi plavu ribu, ističe kako bi prvo trebalo pričekati da se sa sigurnošću utvrde efekti dosadašnjih mjera.
- Tek moramo vidjeti koji su rezultati mjera zaštite, a Europska komisija odmah želi sve presjeći i uvesti kvotu koja je premala. Četrdeset tisuća tona za cijeli Jadran je neodrživo, posebno za naše ribare. Mi između sedamdeset i osamdeset posto ulova plasiramo u preradu i uzgajališta tune, gdje je cijena znatno niža nego u maloprodaji, dok Talijani osamdeset posto plasiraju u maloprodaju. Smanjene količine ulova oni bi mogli donekle kompenzirati zakonom ponude i potražnje, odnosno većom maloprodajnom cijenom, dok mi tu mogućnost nemamo. Jednostavno rečeno, za nas su ovakve kvote, koje predlaže Komisija, neodržive, i u potpunosti bi ugrozile naše poslovanje. U Hrvatskoj imamo više od 200 brodova za izlov plave ribe, i za mnoge od njihovih posada ovakve kvote bi značile završavanje na ulici, zaključuje Uhač.
Trajne Zone neuzimanja
Neke europske zemlje, među njima i Italija, dio svojih ribolovnih područja trajno su zaštitile, proglasivši ih no-take zonama, u kojima je zabranjen bilo kakav oblik komercijalnog, sportskog ili dopunskog ribolova. Te su se mjere pokazala vrlo učinkovitima, a no-take zone postale mjesto u kojem se riba nesmetano razmnožava, te kasnije naseljava okolna područja, omogućujući ribarima konstatne ulove. U Hrvatskoj za sad nije bilo pokušaja uvođenja sličnih rješenja. (Marinko GLAVAN)